Šta je paranoidni poremećaj ličnosti? 

Paranoidni poremećaj ličnosti karakteriše preterana osetljivost na odbacivanje, nezaboravljanje uvreda, sumljičavost i tendencija da se pogrešno tumače i iskrivljuju događaji.

Osobe sa ovim poremećajem imaju dugogodišnji obrazac nepoverenja i sumnjičavosti. Dakle, ove osobe će skoro uvek verovati da su motivi drugih sumnjivi ili zlonamerni. Oni pretpostavljuju da će ih drugi ljudi iskoristiti, učiniti neku štetu, povrediti ih, iako ne postoje dokazi koji bi ovo potkrepili. I pored toga što je donekle normalno da svako od nas ima određen stepen opreznosti kada su u pitanju određene interpersonalne relacije, osobe koje imaju paranoidni poremećaj ličnosti oprezne su i sumnjičave u svim interpersonalnim relacijama, što znači da opreznost i nepoverljivost prožimaju svaki profesionalni ili lični odnos koji imaju.

Iz nepoverljivosti javlja se i potreba za kontrolisanjem okoline, kao i ljudi u njoj, te se tako često postavljaju rigidno, kritični su, nisu u stanju da sarađuju, a sami imaju teškoća sa prihvatanjem kritika. Pored toga, ove osobe imaju jak osećaj autonomije, kao i veliku potrebu da budu nezavisne.

Simpotomi paranoidnog poremećaja ličnosti

Osobe sa paranoidnim poremećajem ličnosti trajno su sumnjičave i nepoverljive prema spoljašnjem svetu. Poremećaj se javlja se u ranom odraslom dobu i prisutan je u različitim kontekstima :

  • Pretpostavljaju da će ih druge osobe iskoristiti, prevariti ili povrediti bez utemeljenih dokaza.
  • Zaokupljeni su neopravdanim sumnjama u lojalnost svojih prijatelja
  • Odbijaju da se povere nekome, zbog straha da će ono što kažu biti zloupotrebljeno protiv njih
  • U dobronamernim primedbama traže ponižavajuća i preteća skrivena značenja
  • Uglavnom su zlopamtila (tj.ne opraštaju uvrede, omalovažavanje)
  • Primećuju napade na svoju ličnost i ugled koje drugi ljudi ne primećuju i obično tada reaguju hostilnošću.
  • Često sumnjaju u vernsot bračnog ili emotivnog partnera

Paranoidni poremećaj ličnosti se ne dijagnostikuje kada je već postavljena dijagnoza psihotičnog poremećaja kod osobe (shizofrenija) ili bipolarni ili depresivni poremećaj sa prihotičnim osobinama.

Zbog toga što se poremećaji ličnosti opisuju kao dugotrajan obrazac, oni se najčešće dijagnostikuju u odraslom dobu. Neuobičajno je da se dijagnostikuje u detinjstvu ili adolescenciji, jer su deca i tinejdžeri u konstantom razvoju i u pubertetu. Međutim da bi se ovaj poremećaj dijagnostikovao kod deteta ili tinejdžera, naznake bi morale da budu prisutne najmanje godinu dana.

Danas se procenjuje da, u opštoj populaciji, postoji 2.3 do 4.4 procenata osoba koje imaju paranoidni poremećaj ličnosti. Takođe, ovaj poremećaj ličnosti česće se javlja kod muškaraca.

Kao i većina poremećaja ličnosti, simptomi izbegavajućeg poremećaja ličnosti obično se smanjuju u intezitetu sa godinama i mnogi ljudi sa ovim problemom gotovo i da ne doživljavaju najekstremnije simptome kada su u 40-im i 50-im godinama.

Kako dijagnostikujemo paranoidni poremećaj ličnosti?

Poremećaje ličnosti kao što je paranoidni poremećaj ličnosti obično dijagnostikuje specijalista za mentalno zdravlje, kao što je psihijatar ili psiholog. Lekari opšte prakse nisu specijalizovani da dijagnostikuju ovaj poremećaj. Dakle ako se prvobitno obratite svom izabranom lekaru opšte prakse o ovom problemu, on bi trebalo da Vas uputi specijalisti za mentalno zdravlje na dijagnostiku i dalje lečenje. Ne postoji laboratorijska analiza ili genetski test koji se može primeniti za postavljanje dijagnoze ovog poremećaja.

Mnogo ljudi sa paranoidnim poremećajem ličnosti retko traže pomoć. Ljudi sa poremećajem ličnosti često ne traže tretman sve dok poremećaj ne počne znatno da ih ometa ili da na neki drugi način utiče na njihov život. To se najčešće dešava kada se iscrpe odbrambeni resursi osobe za nošenje sa stresom i drugim životnim događajima.

Dijagnozu paranoidnog poremećaja ličnosti postavlja specijalista za mentalno zdravlje upoređujući Vaše simptome sa gore navedenim i donosi odluku da li Vaši simpotomi ispunjavaju kriterijume za dijagnostikovanje ovog poremećaja.

Uzroci paranoidnog poremećaja ličnosti

Istraživači danas ne znaju šta uzrokuje paranoidni poremećaj ličnosti. Postoje mnoge teorije, međutim, samo o mogućim uzrocima paranoidnog poremećaja ličnosti. Većina stručnjaka se slaže sa biopsihosocijalnim modelom uzročnosti – pod ovim se podrazumeva da se uzrok mora potražiti u celokupnoj životnoj istoriji osobe. Naime, uzrok se najverovatnije može pripisati spletu bioloških, genetskih faktora, zatim socijalnih (način na koji je osoba u ranom detinjstvu uspostavljala svoje prve relacije sa roditeljima kao i sa drugom decom) i psiholoških (temperament koji oblikovan sredinom u kojoj je osoba odrastala, kao i naučeni koping mehanizmi). Odavde možemo zaključiti da nije dovoljan jedan faktor za nastanak poremećaja, već kompleksno, isprepletano delovanje svih navedenih faktora. Ako osoba ima ovaj poremećaj ličnosti, postoji velika mogućnost da poremećaj naslede deca.

Tretman paranoidnog poremećaja ličnosti

Tretman paranoidnog poremećaja ličnosti obično podrazumeva dugoročnu psihoterapiju uz pomoć terapeuta koji ima iskustva u lečenju ove vrste poremećaja ličnosti. Lekovi se takođe mogu prepisati da pomognu kod određenih simpotoma.