Anksiozni poremećaji

Govorimo o tome koji su najčešći anksiozni poremećaji, koji su njihovi simptomi, i šta preduzeti u slučaju da patite od nekog od poremećaja.
Govorimo o tome koji su najčešći anksiozni poremećaji, koji su njihovi simptomi, i šta preduzeti u slučaju da patite od nekog od poremećaja.

Anksiozni poremećaji predstavljaju intenzivan strah koji može i ne mora imati vidljiv uzrok.

  • Češći su kod žena
  • Neke vrste mogu biti i nasledne
  • Faktor rizika je stres

Privremena nervoza i zabrinutost u stresnim situacijama prirodne su i prikladne reakcije. S druge strane, međutim, kad anksioznost postane opšta reakcija u raznim potpuno običnim situacijama i počne da izaziva pro­bleme u svakodnevnom životu, ona se sma­tra poremećajem.

Anksiozni poremećaji javljaju se u mnogo različitih oblika. Najuobičajeniji je generalizovani anksiozni poremećaj, koji se odlikuje prekomernom, neprestanom anksioznošću koju je teško držati pod kontrolom. Drugi tip anksioznih poremećaja jeste panični poreme­ćaj, kod kojeg dolazi do učestalih napada panike, intenzivnog osećanja teskobe i nagla­šenih telesnih simptoma. Ovi napadi su izne­nadni, obično nastupaju bez vidljivog uzroka i pothranjuju strah od novih napada. Panični napadi javljaju se ponekad i kao sastavni deo generalizovanih anksioznih poremećaja. Kod druge vrste anksioznih poremećaja – fobija strah od neke situacije, aktivnosti, osoba ili predmeta.

Oboljenje se najčešće javlja u ranoj mlado­sti, i to češće kod žena nego kod muškaraca. Ponekad anksiozni poremećaji prate neki dru­gi poremećaj mentalnog zdravlja, na primer depresiju ili šizofreniju.

Šta ih izaziva?

Pojačana sklonost anksioznim poremećajima može da bude nasledna, ili pak stečena na osnovu iskustava u detinjstvu. Tako, na pri­mer, slaba veza između jednog od roditelja i deteta, ili naglo odvajanje deteta od roditelja, dokazano imaju određenu ulogu u nastanku pojedinih anksioznih poremaćaja. Generalizovani anksiozni poremećaj može se razviti posle stresnog životnog događaja, kao što je smrt bliske osobe. Anksioznost se, međutim, često javlja bez prepoznatljivog uzroka. Slično tome, i panični poremećaj se neretko razvija bez vidljivog povoda.

Kakvi su simptomi?

Osobe s generalizovanim anksioznim pore­mećajem i paničnim poremećajem imaju i fizičke i psihičke simptome. Kod ovog pore­mećaja, pritom, psihički simptomi uglavnom su neprekidni, dok se oni fizički javljaju na mahove. Za vreme napada panike, psihički i fizički simptomi iznenada se, potpuno neo­čekivano, sjedinjuju. Psihički simptomi gene- ralizovanog anksioznog poremećaja su:

  • Zle slutnje bez vidljivog razloga ili povoda,
  • Krajnja razdražljivost i stalna napetost,
  • Oslabljena koncentracija,
  • Uporne zabrinjavajuće misli,
  • Poremećen san i, ponekad, noćne more.

Sem ovih, mogu se javiti i simptomi depresije, kao što su prerano buđenje ili opšte osećanje beznađa. Fizički simptomi ovog poremećaja, koji se javljaju s vremena na vreme, mogu biti:

  • Glavobolja,
  • Grčevi u stomaku, ponekad praćeni prolivom i povraćanjem,
  • Učestalo mokrenje,
  • Obilno znojenje, crvenjenje i drhtanje,
  • Osećaj kao da vam se nešto zaglavilo u grlu.

Objedinjeni psihički i fizički simptomi panič­nog napada jesu:

  • Zadihanost,
  • Obilno znojenje, drhtanje i mučnina,
  • Palpitacije (svesnost o abnormalno ubrzanom radu srca),
  • Vrtoglavica i nesvestica,
  • Strah od gušenja ili neizbežne smrti,
  • Doživljaj nestvarnosti okoline i strah od gubitka razuma.

Mnogi od navedenih simptoma mogu se po­grešno protumačiti kao znakovi teške fizičke bolesti, što može dodatno da pojača osećanje teskobe. S vremenom vas strah od novog pa­ničnog napada na javnom mestu može nave­sti da počnete da izbegavate situacije kao što su izlasci u restorane ili boravak u većoj grupi ljudi.

Šta preduzeti?

Nivo anksioznosti možda ćete uspeti da smanjite tako što ćete pribegavati metodama kao što su, recimo, vežbe za opuštanje. Ukoliko niste u stanju da identifikujete kon­kretan uzrok te anksioznosti, ili ne možete sa njom da se izborite, trebalo bi da se obratite lekaru. Važno je posetiti lekara što je pre mo­guće posle prvog napada panike, pre svega da bi se sprečilo ponavljanje tih napada. Postoji nekoliko mera koje možete preduzeti kako biste zauzdali panični napad, kao što je, na primer, disanje u kesu. O kom god anksioznom poremećaju da je reč, lekar će vam pre­poručiti razgovore sa psihologom, koji će vam pomoći da se izborite sa stresom. U obzir dolaze i kognitivno-bihevioralna tera­pija i bihevioralna terapija, koje će vam pomoći da anksioznost stavite pod kontrolu. Lekar vam može propisati neki antidepresiv, koji doprinosi ublaža­vanju simptoma anksioznosti i paničnih na­pada bez obzira na to da li patite i od depresije.

I pristupanje nekoj grupi za samopomoć može biti blagotvorno.

Ukoliko se nalazite pod izrazito jakim stre­som, lekar vam može propisati neki od lekova benzodijazepina s tim što se ovi medikamenti propisuju samo na kraći period, zbog opasnosti od stvaranja za­visnosti. Za saniranje fizičkih simptoma ank­sioznosti propisuju se beta blokatori

U većini slučajeva, što se ranije počne sa lečenjem anksioznih poremećaja, to će pre njihovo dejstvo biti smanjeno.

 

BMA Complete medical guide

Prethodni tekstKako pomoći osobi koja ima suicidalne misli?
Sledeći tekstSamopovređivanje (video)
Dr sci.med. Petar Vojvodić
Psihijatar, REBT Psihoterapeut i doktor medicinskih nauka. Osnivač Specijalističke psihijatrijske ordinacije i udruženja za mentalno zdravlje Psihocentrala, Beograd.