Savremeni način života prepun brige i stresa može u našem organizmu dovesti do razvoja blažih i težih psihičkih, kao i somatskih poremećaja. Osim raznih oblika anksioznih poremećaja i fobija, često se susrećemo sa sindromom hroničnog umora, opsesivno-kompulzivnim poremećajem kao i raznim somatoformnim poremećajima.

Sindrom hroničnog umora

Sindrom hroničnog umora je poremećaj koji se karakteriše pojavom umora kojem se ne može odrediti tačan telesni uzrok. Većina današnjih teorija o nastanku tog sindroma zastupa mišljenje da su u podlozi blaži telesni i psihički poremećaji (npr. blaža virusna infekcija, blaži anksiozno-depresivni poremećaj) koji dovode do pojave psihofizičkih simptoma.

Simptomi nastupaju naglo, najčešće kod prethodno zdrave osobe. Osoba se žali na osećaj teškog umora, bolove u mišićima i zglobovima, a uz to ima povišenu telesnu temperaturu i povećane limfne čvorove. Bolest može proći vrlo brzo, bez posledica i potrebe za lečenjem, međutim može biti dugotrajna i toliko izražena da onesposobljava obolelog u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Dijagnostikovati sindrom hroničnog umora vrlo je teško budući da se manifestuje nespecifičnim tegobama koje nalikuju brojnim bolestima. Iz tog razloga lečenje je isključivo simptomatsko: antipiretici za snižavanje povišene telesne temperature i analgetici za bolove u mišićima i zglobovima. Vitaminski dodaci, pravilna ishrana i umerena aktivnost pomoći će u podizanju imunološkog statusa celog organizma i na taj način smanjiti osećaj umora i telesne simptome. U težim i dugotrajnijim slučajevima potrebna je pomoć psihologa i psihijatra.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Osobe obolele od opsesivno-kompulzivnog poremećaja imaju neželjene misli koje im se neprestano nameću i ritualne radnje, odnosno kompulzije, kojima odvraćaju pažnju s tih misli. Na primer, osoba može biti opsednuta mislima o bacilima, stoga počinje konstantno da pere ruke kako bi misli dovela pod kontrolu. Osoba takođe može biti opsednuta mislima da će neko provaliti u njihov dom te zbog toga stalno proverava jesu li vrata zaključana, neprestano zaključavajući i otključavajući bravu nebrojeno puta.

Opsesivne misli u osobi bude osećaj anksioznosti jer su neželjene i ona želi da ih odagna po svaku cenu. Zato razvija kompulzivne radnje kojima pokušava dokazati neistinitost i neutemeljenost svojih misli. To znači da je osoba u potpunosti svesna nestvarnosti svojih misli, međutim ne nalazi nikakvo drugo rešenje za njih osim obavljanja ritualnih radnji koje je umiruju.

Kompulzivne radnje osobu rešavaju opsesivnih misli, ali je s druge strane onemogućavaju u obavljanju bilo čega osim njih jer će se u protivnom misli vratiti. Tako obolele osobe upadaju u začarani krug iz kojeg ih može izvući jedino primerena psihoterapija, a ponekad i lečenje lekovima.

Somatoformni poremećaji

Somatoformi poremećaji su poremećaji u kojima osoba doživljava i razvija telesne simptome bolesti za koje se ne može dokazati organski uzrok, a istovremeno one odbijaju da prihvate da oni imaju psihogeni uzrok i insistiraju na daljim ispitivanjima i pregledima.

Multipli somatizacioni poremećaj. Histerija, Brigetov sindrom ili multipli somatizacijski poremećaj karakterišu brojni, raznorazni ponavljajući telesni simptomi koji se najčešće javljaju kod osoba pre tridesete godine života, a znaju trajati godinama. Telesnih simptoma ima nebrojeno mnogo:

  • povraćanje, bol u trbuhu, mučnina, nadutost, proliv
  • teškoće pri mokrenju, bol pri mokrenju
  • bolovi u udovima, bolovi u leđima, glavobolja
  • plitko i ubrzano disanje, bol u grudima, lupanje srca
  • poteškoće pri gutanju, zamućen vid, duple slike, gubitak glasa
  • seksualna nezainteresovanost, bol pri polnom odnosu, impotencija
  • bolne menstruacije, neredovni ciklusi, obilna menstrualna krvarenja

Stalan somatoformni bolni poremećaj. Stalan somatoformni bolni poremećaj karakteriše trajna prisutnost bola koji se ne može objasniti organskim procesima i telesnim poremećajima. Bol je neodređene lokalizacije, a oboleli često uzimaju analgetike koji im ne pomažu. Smatra se da poremećaj nastaje kao pokušaj regresije pojedinca i pronalaženja načina da se izuzme iz obavljanja svakodnevnih obveza za koje oseća da više nije u mogućnosti da izvršava, stoga se traži legitiman izgovor.

Hipohondrijski poremećaj. Hipohondrijski poremećaj karakteriše stalna preokupacija osobe da boluje od neke telesne bolesti i pri tom stalno navodi nove simptome. Osoba normalne telesne pojave tumači kao abnormalne i nemoguće ju je uveriti u suprotno. Zato osoba konstantno traži nove preglede i testiranja, iako su ona prethodna pokazala normalan nalaz.

Mogućnosti lečenja psihičkih poremećaja izazvanih savremenim načinom života

Psihoterapija i lečenje lekovima osnova su lečenja duševnih poremećaja izazvanih savremenim načinom života. Psihoterapija može biti individualna, porodična ili grupna, u zavisnosti od potreba i težine poremećaja obolelog. Razgovor sa psihijatrom ključan je u lečenju fobija i paničnih napada jer je to jedini način da se osoba pod stručnim vođstvom suoči sa svojim strahovima kako bi ih uspešno savladala.

Lečenje lekovima temelji se na davanju anksiolitika i antidepresiva koji deluju direktno na neurohemijske procese u mozgu. Terapija lekovima najčešće je dovoljna u lečenju blažih anksioznih poremećaja. Kod težih slučajeva ovih duševnih poremećaja potrebna je kombinovana terapija i bolničko lečenje. Problem ovih duševnih poremećaja leži u činjenici da ih je jako teško prepoznati i razlučiti od svakodnevnih psihičkih padova koji su normalan deo funkcionisanja u savremenom svetu.

Iz tog razloga bi trebalo uložiti više snage i sredstava u senzibilizaciji lekara i pacijenata za te probleme jer je lečenje psihoterapijom i/ili lekovima izuzetno delotvorno i omogućava osobi dalje normalno funkcionisanje.