Dete i razvod roditelja

deca i razvod roditelja

Razvod je težak i može naročito biti težak za dete jer dovodi do velike promene u njegovom životu. Razvod braka nije samo jedan događaj, već uključuje niz drugih – period pre odluke o razvodu i rastavljanju, sam čin razvoda i razdvajanja i period posle razvoda tačnije privikavanje na nov način života. Svi ti događaji koji prate proces razvoda braka ostavljaju dugotrajne posledice po dete.

Pojačanje sukoba među roditeljima, roditeljska tuga, odlazak jednog od roditelja iz kuće ili pak odlazak jednog od roditelja sa detetom iz kuće, nove emotivne veze roditelja, promene mesta stanovanja, škole i ostalih navika predstavljaju veliki stres za dete. Mnoga istraživanja pokazuju da deca koja su imala iskustvo razvoda roditelja imaju više šansi da imaju psihološke probleme koji sa sobom mogu povući i probleme u ponašanju i učenju. Ali istraživanja takođe pokazuju da većina dece ne razvija ozbiljne emocionalne probleme i probleme u ponašanju. Većina dece ima kapacitet da se uspešno bori sa stresom i negativnim događajima, a veliku ulogu u dobrom prilagođavanju na novonastalu situaciju imaju roditelji. Roditelji su ključni u tome kako će se njihovo dete prilagoditi na razvod i nov život.

Od čega zavisi kako će dete reagovati?

Da li će se dete brže prilagoditi na razvod ili ne zavisi od reakcija roditelja, ali i drugih osoba koji ga okružuju. Ako razvod za roditelje predstavlja kraj sveta, dete će se isto tako osećati. Normalno je da su roditelji u toku razvoda pod velkim stresom i da nekada, ma koliko da se trude, ipak zaborave da na adekvatan način odgovore na detetove potrebe. Ili pak se trude da dete poštede svih loših događaja, pa dete drže po strani. To nije dobro, jer nije moguće sakriti mnoge stvari od deteta, već je potrebno sa detetom razgovarati o događajima. Ako dete ne dobije objašnjenje ono će samo konstruisati odgovore na neka pitanja i sebe može videti kao krivca za novonastalu situaciju.

Reakcija deteta, između ostalog,  može zavisi ti i od njegovog uzrasta i pola. Deca predškolskog uzrasta deca će u početku biti zbunjena, neće znati tačno šta se dešava, pa će graditi svoje teorije zašto se roditelji razvode i sebe videti kao krivca za razvod. Dete može razmišljati o tome kako da ponovo spoji roditelje, ali se može i veoma plašiti da će izgubiti jednog od roditelja.

Dete u nižim razredima osnovne škole će pre biti tužno nego što će sebe videti kao krivca. Takođe može osećati bes, strah od napuštanja ili gubitka jednog od roditelja. Nešto starije dete će biti besno i može popustiti u školi i imati  problema u ponašanju. Ono se takođe može i stideti što se njegovi roditelji razvode.

Dečaci će burnije reagovati na razvod nego devojčice. Dečaci mogu postati agresivni i neposlušni, dok su devojčice sklone da se povlače.

Da li ostati u braku zbog deteta?

Za dete je definitivno najbolje da odrasta u srećnoj porodici i zdravom okruženju. A u porodicama gde postoje izraženi konflikti među roditeljima, gde je prisutno i nasilje, za dete će biti mnogo bolje da ne odrasta u takvom okruženju.

Da li će roditelji ostati u braku ili ne to je samo njihova odluka i odgovornost. Postoji više razloga zbog kojih su stupili u brak i više razloga zašto taj brak treba ili ne treba prekinuti. Ostajanjem u braku zbog deteta će možda poštedeti dete stresnog događaja, ali će oni biti nesrećni.

Kako saopštiti detetu da će se roditelji razvesti?

Detetu će definitivno biti mnogo lakše ako bude pripemljeno na novonastalu situaciju. Zato roditelji treba da odaberu određeni trenutak kada će detetu to saopštiti, jer će dete taj trenutak pamiti ceo život.

Detetu prvo treba reći da roditelji više neće živeti zajedno i obavezno naglasiti da iako neće živeti zajedno oba roditelja ga mnogo vole i to se nikada neće promeniti. Važno je detetu reći da ništa neće promeniti roditeljsku ljubav prema njemu i da će roditelji uvek biti tu za njega.

Potom treba reći detetu da su se roditelji trudili da ne dođe do razvoda, ali da ipak nema drugog rešenja i da su na kraju doneli tu odluku. Opet treba naglasiti da dete nema nikakve veze sa tom odlukom, da je to između roditelja i da dete nije ni za šta krivo.

Onda treba razgovarati o tome kako dete gleda na tu situaciju, kako se oseća, šta misli da je razvod. Treba mu objasniti da će se njegov život promeniti, da će se možda preseliti ili promeniti školu, ali da će roditelji uvek biti tu da ga podrže i da mu pomognu oko svega.

Važno je da roditelji ponavljaju detetu da ga mnogo vole i da mu to što češće pokazuju.

Naš savet srce

Pre nego što donesete odluku o razvodu, dobro sagledajte sve pozitivne i negativne strane te odluke. Ako i dalje postoji ljubav i briga između vas i partnera, pokušajte da prvo popravite svoj brak. Idite na bračnu ili porodičnu terapiju. Ili čak samostalno kod terapeuta. Ali nemojte donositi ovu odluku na brzinu.

Ako u vašem braku postoji nasilje, možete potražiti i pomoć socijalne službe ili policije.

Kada i nakon pokušaja da spasite brak ipak odlučite sa partnerom da je bolje da se razvedete, trudite se da sledite savete koji su opisani u tekstu. Trudite se da kontrolišete svoj bes, tugu, ljubomoru… Izbegavajte prepirke i svađe sa bivšim parnerom, naročito pred detetom. Poštedite dete takvih iskustava jer će ih pamtiti ceo život i ostaviće traga na njemu.

Razvod niko ne podnosi veoma pozitivno. Svako dete različito reaguje. Normalno je da dete oseća bes, anksioznost, tugu jer mu se menjaju navike i život. Mogući problemi: sa spavanjem, loša koncentracija, problemi u školi, zloupotreba alikoholia ili droga, samopovređivanje, problemi sa ishranom, česti napadi besa, izbegavanje aktivnosti koje voli, povlačenje od bliskih ljudi. Ako uočite da je vaše dete previše uznemireno, da ima problema u školi i ponašanju i ako se  ne adaptira na separaciju i razvod kroz par meseci,  razmislite da potražite profesionalnu pomoć.

Prethodni tekstMehanizmi odbrane – Sigmund Frojd
Sledeći tekstBulimija
Aleksandra Crvenić Pacek
Master pedagog i sertifikovani REKBT psihoterapeut. U svom radu primenjuje REBT, KBT i Shema psihoterapiju.  Autor i Trener psihoedukativne organizacije Psihocentrala.