Često čujemo da je zadatak nastavnika da motivišu decu i da dobar nastavnik zna kako da motiviše svoje učenike. Motivacija nije tako jednostavna stvar, ali postoje neke smernice koje mogu pomoći u podsticanju motivacije kod dece.

Postoje dva tipa motivacije. Ekstrinzička (spoljašnja) i intrinzička (unutrašnja). Kada je dete ekstrinzički motivisano, ono se ponaša na određeni način zbog određene nagrade. Međutim, kada je dete intrinzički motivisano, to znači da ga pokreće sama aktivnost. U ovom slučaju nagrada nije potrebna jer dete izvodi aktivnost zato što u njoj uživa.

Od rođenja kod dece postoji želja za učenjem i istraživanjem sveta oko njih. Ono što se desi u ranim godinama dečijeg života može imati značajan uticaj na jačinu i kvalitet motivacije koji će imati kasnije u životu.

Postoje 3 bazična psihološka aspekta za koja se smatra da su urođena ljudskim bićima: potreba za samostalnošću, kompetencijom i interpersonalnim odnosima. Predstavćemo vam nekoliko načina na koje možete uticati na ove aspekte.

*Ovi saveti su predviđeni za nastavnike (i roditelje) dece u nižim razredima osnovne škole.

1. Podržite njihovu samostalnost

Jedan od načina da podržite dečiju samostalnost jeste pružanje izbora. Ako deca mogu da učestvuju u odlučivanju koju će aktivnost raditi njihova motivacija će biti jača da je rade. Dajte deci mogućnost da biraju između nekoliko aktivnosti koje će raditi na času. Npr: dopustite im da izaberu temu za pismeni zadatak ili da izaberu da li će određeni zadatak raditi u paru, grupi ili samostalno.

Objasnite im zašto je značajno da se određeni zadatak odradi. Npr, možete reći: “Učićemo o reciklaži da biste mogli u budućnosti da objasnite svojoj deci zašto je bitno da imamo čistu prirodu.”

Uvažite njihova osećanja. Pokažite im da znate kako se osećaju kada ne žele da urade određeni zadatak. “Znam da je ovo teško i da si frustriran zbog ovog zadatka, ali je bitno da ga uradis jer ćeš naučiti…i sledeći put nećeš biti toliko iznerviran zbog njega.”

Recite im da oni mogu da rade teške stvari. Često deca kažu da su stvari teške i da zato neće da ih rade. I, mi, odrasli, smo ovo rekli više puta, tako da, verujem da možemo da razumemo. Nemojte im reći da nije teško, uvažite težinu zadatka, ali im recite: „ Da, teško je, ali ti MOŽEŠ da radiš čak i teške stvari.“ Na ovaj način gradite njihovo samopoštovanje, i svest o sebi, a to gradi unutrašnju motivaciju.

2. Jačajte njihov osećaj kompetencije

Neki od načina jesuda pomognete deci da se osećaju kompetentnije i da im motivacija bude bolja jesu:

Podsticanje nezavisnog mišljenja. Dopustite im da otkriju stvari samostalno. Nemojte im davati odgovore i rešenja. Imaće veći osećaj postignuća ako urade nešto samostalno.

Aktivan, a ne pasivan oblik učenja. Koristite priče, igranje uloga, fotografije, crtanje, filmove, dajte im mogućnost da sarađuju u grupi i zajedno dolaze do ideja. 

Dajte im mogućnost da koriste različite veštine. Ako zadatak zahteva da se koriste različite veštine da bi se uspešno završio, a ne stalno ponavljanje, više će u njemu uživati.

Dajte povratnu informaciju. Potrudite se da date povratnu informaciju odmah nakon izvršenog zadatka. Ovo povećava psihološki uticaj koji aktivnost ima i time i samim tim raste i unutrašnja motivacija. Možete im zadati i da razgovaraju o zadatku u paru ili im pokazati kako da sami provere svoj učinak.

3.Podstaknite razvoj stabilnih interpersonalnih odnosa

Pružite im mogućnost da rade sa drugarima iz razreda. Ono što podstiče unutrašnju motivaciju u učionici jeste kada učenici uče kroz interakciju sa vršnjacima.

Formirajte zajednicu. Budite nastavnik koji brine o učenicima kao osobama i pomozite im da unapređuju svoje znanje. Ali, podjednako je bitno i da ih učite da budu deo zajednice tako što će sarađivati sa svojim vršnjacima.

 

Neka moto u vašoj učionici bude : “Svi smo u ovome zajedno, učimo i pomažemo drugima da uče.”