Zlostavljanje žena – česta pitanja, i kako im pomoći

Zlostavljanje žena je danas jako učestala pojava i ima je u svim kulturama. Obično se smatra posledicom tradicionalnog viđenja žena kao vlasništvo muškaraca. Zlostavljanje pogađa sve tipove žena u svim vrstama odnosa bez obzira na starost, obrazovanje, ekonomski status, kulturu, socijalni status i seksualnu orijentaciju. Postoji više vrsta zlostavljanja: psihičko, fizičko, emocionalno i seksualno zlostavljanje.

Česta pitanja

Da li postoje znakovi koji ukazuju da je osoba zlostavljač?

Neki od znakova su to što brzo ulaze i izlaze iz veza, mogu biti jako šarmanti, insistiraju da se žena ne bavi nikakvim aktivnostima i da ne posvećuje pažnju svojoj porodici i prijateljima, vrlo su ljubomorni i posesivni, ne preuzimaju odgovornost za svoja dela već krive druge za sve što krene po zlu, kritikuju izgled svoje partnerke i na taj način je omalovažavaju, njihove reči i ponašanje nisu usklađeni itd.

Čime se služe zlostavljači?

Pretnje

Omiljeno sredstvo zlostavljača jesu pretnje. Zlostavljač u takvoj vezi ili braku obično preti da će izvršiti samoubistvo ako partnerka pokuša da ode od njega, preti da će joj oduzeti decu, uznemirava njene prijatelje i porodicu, plače i govori da ne može živeti bez nje, obećava da će potražiti pomoć, naglo postaje pobožan i obećava da će prestati da je zlostavlja. Zlostavljač obično preti na sledeći način:  „Odvešću decu, nikad ih više nećeš videti“, „Takva kakva si luda, deca će mi na svakom sudu pripasti“, itd.

Međutim to su samo sredstva kojima se zlostavljač služi kako bi sprečio partnerku da ode i kako bi pokazao kako on ima kontolu.

Izolacija od porodice i prijatelja

Zlostavljač je ljubomoran i posesivan, proverava partnerku i ne dopušta joj da ima prijatelje. On će pokušati da kontroliše druge odnose i aktivnosti svoje partnerke ili može koristiti ljubomoru kao sredstvo odvraćanja od određenih načina ponašanja.

Zlostavljač pretpostavlja da bi njeni prijatelji mogli negativno da utiču na njihov odnos i mišljenje koje ona ima o njemu, zbog čega počinje ružno da joj priča o njima i zamera im niz stvari. Često smatra da se njene prijateljice ponašaju nedolično ili da ga neke od njih čak zavode, što naravno predstavlja vid manipulacije kojom će partnerku lakše udaljiti od njih. Često se dešava i da ne podnosi njenu porodicu. I to iz jednostavnog razloga, što ne može podneti ideju da je deli sa bilo kim.

On tada polako počinje da izoluje svoju partnerku od njene porodice i prijatelja i na taj način se isključuju svi koji bi mogli da ukažu da u njihovom odnosu nešto nije u redu.

Vređanje i ponižavanje

Zlostavljač pokušava da  kontroliše partnerku tako što joj naređuje šta će raditi i ne uvažava njeno mišljenje. On partnerku naziva pogrdnim imenima, vređa je, ponižava i zastrašuje. On želi potpunu dominaciju i cilj mu je da natera partnerku da se oseća „manje vrednom“. Zlostavljač često vređa na sledeći način: „Kakva si, pogledaj se samo..zar sam se ja za takvo čudo oženio?“, „Gadiš mi se, tolike žene su rodile decu pa nisu propale tako kao ti“, „Nikakva si majka, domaćica, žena…“ i tako u nedogled. Nakon izvesnog vremena žrtva zlostavljanja usvaja negativno delovanje svog partnera verujući da to i zaslužuje.

Poricanje i nametanje krivice

Ukoliko žrtva zlostavljaču ukaže na loše ponašanje, on postaje jos agresivniji gde poriče da on vrši zlostavljanje. Zlostavljač obično koristi izgovore kako se to žrtvi samo učinilo i kako preteruje, da nema ničeg lošeg u njegovom ponašanju. On na kraju može žrtvu da okrivi za svoje agresivno ponašanje: „Onda si mislila i uradila tako, pa sada ispaštaj zbog toga, nisam ti ja kriv“. Žrtva se tada nada ukoliko pati i prizna sve svoje greške, možda će to maltretiranje jednom da prestane.

Nije dozvoljena finasijska sloboda

Zlostavljač ne dozvoljava da njegova partnerka ima finasijsku slobodu. On to radi tako što joj ne dozvoljava da zasnuje radni odnos, sakriva finansije ili ograničava „dzeparac“. Na taj način zlostavljač želi da veže partnerku za sebe jer onda je on taj koji preuzima „finansijsku odgovornost“, on je taj koji brine o njoj i donosi novac. Žrtva zlostavljanja to prihvata ne razmišljajući o tome da i ona ima jednako pravo na finansijsku sigurnost kao i zlostavljač.

Zastrašivanje i upotreba fizičke sile

Zlostavljač može da započne zastrašivanje lomljenjem predmeta koji je drag njegovoj partnerki, dajući joj do znanja da ona može biti sledeća. On stalno govori partnerki koliko je ona bezvredna i da treba biti „kažnjena“ za svoje greške. Žrtva takvog zlostavljanja sve više postaje zbunjena, i počinje da se oseća obamrlo iznutra, bespomoćno – prepoznajući opasnost sa kojom se suočava ako napusti zlostavljača i shvatanjem da ne može ništa preduzeti da zaustavi nasilje ako ostane sa zlostavljačem.

Pritisak da partnerka pristane na sex

Zlostavljač ne mora da upotrebljava silu da bi partnerku naterao na seksualni čin ali on to radi kroz manipulaciju. Neki od izgovora mogu biti : „Ako ne budeš spavala samnom, idem kod žena koje više zanimam!“. „Ajde samo jednom, kako možeš biti takva“. Partnerka posle ubeđivanja može da pristane na seksualni čin nakon kojeg ima jako osećanje stida, posramljenosti i krivice.

zlostavljanje zena2

Zašto žrtve nasilja ostaju sa zlostavljačima?

  1. Žene koje su zlostavljane vrlo često ostaju u vezi sa zlostavljačem zbog straha da mogu biti povređene ako ga napuste. Tada zlostavljač obično preti kako će ubiti sebe ili nju, povrediti decu ili njene roditelje.
  2. Žene nemaju dovoljno poverenja u policiju, često zbog lošeg iskustva iz prošlosti.
  3. Postoji strah da neće biti u mogućnosti da izdržavaju svoju decu i da će im zato biti i oduzeta.
  4. Verovanje da se zlostavljač može promeniti.
  5. Verovanje da nema dovoljno snage da se sama bori.
  6. Nisko samopouzdanje, osećaj bezvrednosti i verovanje da zaslužuje zlostavljanje.
  7. Verovanje da ipak treba ostati sa zlostavljačem jer deci je potreban otac.
  8. Želja da se zaštite roditelji, deca i prijatelji od srama zbog onoga što se događa.
  9. Nedostatak podrške od prijatelja i roditelja.
  10. Strah da joj niko neće verovati, ili da policija, roditelji i prijatelji neće istinski pomoći.

Kako pomoći ženama koje su zlostavljane? srce

Ženama koje su zlostavljane treba pružiti psihološku podršku i reći im:

  1. Vi i Vaša deca zaslužujete da se osećate sigurno bez fizičkog, psihičkog, emocionalnog ili seksualnog nasilja.
  1. Ne prihvatajte nasilnikova izvinjenja i obećanja da će prestati sa zlostavljanjem jer je to samo jedan od načina manipulacije i načina da Vas spreči da odete.
  1. Čak i ako prestane da Vas fizički zlostavlja, nastaviće da Vas kontroliše kroz pretnje, izolaciju i zastrašivanje.
  1. Niko ne zaslužuje da ga guraju, šamaraju, da mu prave modrice ili da ga udaraju. Nikakav izgovor ne može da opravda takvo ponašanje.
  1. Niko ne zaslužuje da ga verbalno zlostavljaju. Niko ne zaslužuje da ga nazivaju raznim imenima ili da na njega viču bez ikakvog razloga. Vi zaslužujete poštovanje bez obzira na vaš ekonomski status, rasu, religiju, ili pol.
  1. Niko ne zaslužuje da mu neko kvari imovinu ( lomljenje stvari, bacanje tanjira, cepanje odeće) ili da mu uništava darove. Ove stvari ne postaju automatski „njegove” samo zato što ih je platio novcem sa zajedničkog računa u banci.
  1. Niko ne bi trebao da vam govori kada smete ili ne smete da napustate kuću, idete u kupovinu ili da posećujete svoje prijatelje i roditelje. Imate prava da dolazite i odlazite kada vi to želite. Trebali biste da budete u mogućnost da donosite odluke o tome šta ćete raditi sa svojim slobodnim vremenom.
  1. Niko ne zaslužuje da ga neko prati, uznemirava ili špijunira. Kao odrasla osoba, imate pravo da idete gde god poželite, i provodite vreme onako kako vi to hoćete.
  1. Niko ne zaslužuje da ga neko ismeva, omalovažava, da mu se podsmeva ili potcenjuje. Ovo se odnosi kako na kuću tako i u javnosti. Imate prava da se prema vama ophode sa poštovanjem.
  1. Niko ne zaslužuje da ga emotivno izgladnjuju. Ne biste trebali da zavisite od jedne osobe u svom životu koja će se brinuti za sve vaše emotivne potrebe i koja vas odvaja od ostatka društva.
  1. Vi imate prava da budete saslušani. Imate ideje i mišljenja i trebali biste biti slobodni da ih izrazite.
  1. Zapamtite zlostavljač se nikada neće promeniti, ma koliko se vi trudili da utičete na to. Jednom kada zlostavljač preuzme kontrolu teško je takavu vezu pretvoriti u zdrav odnos s jednakom moći i kompromisima.
  1. Ako se pitate da li ste “normalni” zato što imate noćne more, flash back-ove (iskustvo ponovnog proživljavanja traumatskog događaja kao da se upravo događa), nametljiva sećanja i misli, jak nemir i nervozu ne znači da niste “normalni”. Savetodavni rad može pomoći da osvestite ta iskustva, osećanja i misli koja su potpuno normalne reakcije na traumatsko iskustvo.
Prethodni tekstShema terapija
Sledeći tekstOtpornost na životne probleme i kako je razvijati
Marija Petković
Diplomirani psiholog. Zaposlena u Institutu za javno zdravlje Srbije " Dr Milan Jovanović Batut ", na Centru za promociju zdravlja - Odeljenje za monitoring i prevenciju zloupotrebe psihoaktvinih supstanci. Autor i trener edukativnog centra Psihocentrala