Demencija: Šta je i kako komunicirati sa obolelima

demencija, starije osobe, bolovati od demencije, alchajmer, alchajmerova bolest, komunikacija, hospitalizacija, starost, starenje, kognitivne funkcije
Osim gubitka mogućnosti da radite, vozite, da se bavite svojim hobijima, postoji takođe i gubitak veza koje su postojale između muža i žene, roditelja i deteta, braća i sestara.

Šta je demencija? 

Demencija je progresivni gubitak kognitivne funkcije karakterističan po problemima sa pamćenjem i komunikacijom, nemogućnošću rasuđivanja i konfuznim razmišljanjem. Prouzrokovana je oštećenjem moždanih ćelija i obično se pogoršava sa vremenom. Demencija se uglavom javlja u starijem dobu, ali je mnogo ozbiljniji vid propadanja nego normalan proces starenja. Osobe koje dobiju demenciju mogu da izgube mogućnost da kontrolišu emocije, pogotovu bes, kao što može da im se potpuno izmene crte ličnosti.

Postoje razni stupnjevi demencije, od manjih problema u funkcionisanju do ozbiljnih oštećenja. U najtežim slučajevima, osoba sa demencijom može potpuno da zavisi od drugih čak i kada su u pitanju osnovne dnevne aktivnosti kao što su održavanje lične higijene i jelo. Najčešći tip demencije je Alchajmerova bolest. Trenutno ne postoji lek za većinu tipova demencije, ali postoje neke vrste tretmana koji mogu da ublaže simptome.

Demencija i kognitivno propadanje 

Alchajmer je progresivna bolest mozga i ne predstavlja normalan deo starenja. Neretko ovaj tip demencije može da počne i kod mlađih od 65 godina. U početnom stadijumu Alchajmera, osoba može da ima problem da nauči ili da zapamti nove informacije. Kako napreduje, oboleli mogu da postanu dezorijentisani i konfuzni, da imaju gubitak pamćenja, naglu sumnju kada su u pitanju drage i bliske osobe, i da ispolje različite promene u ponašanju i crtama ličnosti. Oboleli od Alchajmera nisu svesni promena, dok njih prvo primećuju osobe koje su im bliske.

Prevencija i lečenje demencije 

Zdrav način života je ključan za prevenciju bilo koje vrste demencije kao i održavanje dobrih kognitivnih funkcija što je duže moguće. Ovo podrazumeva redovnu fizičku aktivnost koja povećava protok krvi i kiseonika u mozgu. Takođe je bitno da se u redovnu ishranu uključi dosta vode, voća, povrća i integralnih žitarica, da se ograniči unos šećera i zasićenih masti. Imati razvijen društveni život je takođe bitan za usporavanje i prevenciju demencije.

Kako razgovarati sa nekim ko pati od demencije? 

Istina je relativna i isključivo iz perspektive obolelog. 

Starija osoba koja je obolela od srednje-teškog Alchajmera, na primer, može da ima problema sa osobom koja se brine o njoj, bilo da je to neko blizak ili stručni negovatelj. Svaki put kada negovatelj treba da joj pomogne oko tuširanja, obolela osoba može da izrazi negodovanje jer ne može da se seti da joj taj isti negovatelj pomaže u istoj aktivnosti svake nedelje. Tako da, šta god da se dešava i šta god da obolela osoba govori, probajte da to prvo sagledate iz njene perspektive.

Morate da budete mirni, opušteni i da odišete sigurnošću.

Osobe koje pate od demencije često upijaju emocije osobe koja je pored njih. Primećuju govor tela i boju i ton glasa. Stoga, iako je logično da ste iziritirani ako vas dementna osoba pita po 35. put isto pitanje, ali probajte da ostanete mirni i opušteni i puni razumevanja.

Skretanje pažnje može da bude efikasna metoda. 

Ako živite ili pazite na osobu koja boluje od demencije, znate da je svaki pokušaj da se ta osoba urazumi ili da se sa njom objasnite nemoguć. Stoga, kada se desi da u 8 uveče obolela osoba želi da ,,ide kući” iako je već kod svoje kuće, zadavanje ili skretanje pažnje na neku aktivnost koja im veoma prija, može da bude rešenje. To može biti gledanje slika iz albuma, slušanje muzike, gledanje omiljenog filma, ili prosto šetnja po kraju.

Bitno je da obelelu osobu uvek uposlite. 

Oboleli od demencije ili ne, niko ne želi samo da postoji i da ništa ne radi. Ono što može da bude problematično je naći aktivnost koja im se dopada. Međutim, ovde treba da budete maštoviti. Ako neko sakuplja retke novčiće, biće im veoma teško da prepoznaju i da se sete pojedinosti svog hobija. Stoga, uvek možete da sakupite obične novčiće u teglu i da im date da sortiraju 5 dinara, 2 i 1.

Ne odbijajte pomoć porodice i prijatelja. 

Mnogi supružnici misle kako treba da se brinu o svom mužu ili ženi obolelih od demencije sami. Ali to je veoma teško. Ne odbijajte pomoć prijateljа ili porodice svaki put kada se ponude. I neka vas ne bude sramota da je i zatražite.

Prihvatite da neke stvari ne mogu da se poprave. 

Postoji mnogo promena i gubitaka koje donosi demencija i koje morate da prihvatite. Osim gubitka mogućnosti da radite, vozite, da se bavite svojim hobijima, postoji takođe i gubitak veza koje su postojale između muža i žene, roditelja i deteta, braća i sestara.

Živite u trenutku. 

Osobe čija je memorija ozbiljno oštećena mogu imati problema da pričaju o politici, trenutnom stanju ekonomije, čak i o vremenu. Međutim, mnogi mogu da uživaju u stvarima koje se nalaze direktno ispred njih. Stoga planirajte posetu muzeju, zoološkom vrtu, ili koji krug u bašti. Istražujte male stvari i cenite ih kao što su poseta porodici i prijateljima, igranje društvenih igara, ili prosto držanje za ruke.

Jer bez radosti, život sa ili bez demencije, je teško živeti.