Depresija i samoubistvo

depresija, samoubistvo, pokušaj samoubistva, oduzeti sebi život
Samoubistvo je manje pokušaj da se oduzme život koliko da se pobegne od mentalnog bola i konstantnih negativnih misli i proživljavanja onoga što osoba smatra životnim neuspesima, stalnog samokritikovanja, i fokusiranja samo na ružne stvari koje su se desile i koje će se, po mišljenju obolele osobe, samo nadalje i dešavati.

Kako depresija vodi u samoubistvo?

Većina samoubistava je povezana sa nekom formom psihičkog oboljenja, uglavnom depresijom, i što je depresija teža, veći je rizik za samoubistvo.

Mnogi ljudi imaju misli o samoubistvu nekada u životu, obično u teškim životnim trenucima. Međutim, ono što ih odvrati od njih je pomisao na ono što bi oni i njihovi voljeni izgubili. Depresija, po svojoj prirodi, je takva da menja ovo razmišljanje na taj način da oni koji pate ne vide izlaz iz njihovog trenutnog stanja i ne vide kako bi njihov život ikada postao bolji. Osobe koje pate od depresije posmatraju ne svoju trenutnu situaciju već razmišljaju i o svim nemilim događajima iz prošlosti, o svemu što su uradili ,,pogrešno”, što su izgubili, svim lošim događajim iz detinjstva, i sve ovo ih dodatno vuče u negativnu fazu. Pritom, depresija pogoršava percepciju bola svih tih događaja. Zbog toga su depresivne osobe više sklone da vide samoubistvo kao jedini način da prekinu patnju i psihološku bol.

Koliko depresivnih ljudi izvrši samoubistvo?

Prema statistici, 2% ljudi koji su ikada bili lečeni od depresije oduzme sebi život. Među ljudima koji su hospitalizovani zbog teške depresije, procenat ljudi koji izvrše samoubistvo je duplo veći, oko 4%. Kada su u pitanju osobe koje su već pokušale da izvrše samoubistvo, oko 6% pre ili kasnije oduzmu sebi život. 60% ljudi koji se ubiju imaju nekakvu vrstu poremećaja koji može da se leči, dok mlađe osobe koje dignu ruku na sebe neretko imaju problema sa nekom vrstom zavisnosti od supstanci. Stresni životni dogašaji poput gubljenja posla, zdravlja, ili partnera na bilo koji način podstiču misli i pokušaj samoubistva.

Kada emotivni bol postaje nepodnošljiv? 

Samoubistvo je manje pokušaj da se oduzme sebi život koliko da se pobegne od mentalnog bola i konstantnih negativnih misli i proživljavanja onoga što osoba smatra životnim neuspesima, stalnog samokritikovanja, i fokusiranja samo na ružne stvari koje su se desile i koje će se, po mišljenju obolele osobe, samo nadalje i dešavati.

Bilo kakva vrsta odbijanja – prekid veze, prijateljstva, društveni neprijatan događaj su najteža iskustva za mladu osobu i neretko ta agonija ih vodi u samoubistvo. Studije su pokazale da kada iskusimo odbijanje, u mozgu se aktiviraju isti delovi kao kada iskusimo neku vrstu fizičkog bola. Ali za razliku od fizičkog bola koji prolazi brže, psihološki bol može da se konstalno mota po mislima, i svaki put kada pomislimo na nemili događaj, bol se ponovo javlja istim emotivnim intenzitetom.

Koji su to faktori koji povećavaju rizik od samoubistva među osobama obolelih od depresije? 

Kao što depresija može da bude deo porodične anamneze, tako može da bude i samoubistvo. Depresivne osobe koje u svojoj porodici imaju nekog ko je oduzeo sebi život imaju povećan rizik od samoubistva. Takođe, oni koji pate od post-traumatskog stresnog poremećaja i depresije imaju veći rizik u pokušaju samoubistva. Istorija nekog traumatičnog događaja povećava rizik samoubistva kod osobe koje pate od depresije. Korišćenje raznih supstanci samo po sebi povećava rizik od samoubistva, pogotovu u kombinaciji sa depresijom.

Usamljenost je značajan faktor pri nastanku depresije i osobe koje su društveno izolovane imaju veću šansu da pomišljaju na samoubistvo nego one koje nisu. Takođe, pošto mozak ne pravi razliku između fizičkog i psihološkog bola, osobe koje pate od nekog hroničnog bola u kombinaciji sa depresijom takođe imaju veću šansu da počine samoubistvo. U proseku su muškarci ti koji češće oduzimaju sebi život nego žene.

Koji je najjasniji znak da neko želi sebi da oduzme život?

Najčešći znak da neko želi da izvrši samoubistvo je da priča o tome kako želi da umre. Najbolji način da proverite da li neko zaista razmišlja o tome da oduzme sebi život je da otvoreno pitate. Ljudi uglavnom misle da ako pitaju osobu obolelu od depresije o samoubistvu da će na taj način samo da je podstaknu da razmišlja u tom pravcu, međutim nije tako. Vrlo je verovatno da će se osoba osećati kao da ima sa nekim da razgovara o tome i da postoji neko ko će je saslušati. psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problemAko mislite da bolujete od depresije ili vam se jave suicidne misli, najbolje je da se poverite nekoj bliskoj i dragoj osobi i da se obratite stručnom licu za pomoć. Samoubistvo nije rešenje i stručnjak za mentalno zdravlje može da vam pomogne da se osećate znatno bolje, da prevaziđete depresiju i da živite ispunjenijim životom.