Post-traumatski stresni poremećaj

post-traumatski stresni poremećaj, trauma, stres, depresija, anksioznost, strah
Post-traumatski stresni poremećaj može da se desi u bilo kom dobu i češći je kod žena nego kod mušaraca.

Šta je post-traumatski stresni poremećaj?

Post-traumatski stresni poremećaj se povezuje sa traumom ili stresom koje osoba razvija nakon što je bila izložena nekom događaju tokom kojeg joj je pretila smrt ili ozbiljne fizičke ozlede. Osobe koje najčešće pate od post-traumatskog stresnog poremećaja su vojna lica, spasilačke ekipe, oni koji su preživeli bombardovanja, pucnjave, nasilje, silovanje ili slično. Porodica žrtve takođe može da razvije simptome post-traumatskog stresnog poremećaja proživljavajući nemile događaje zajedno sa bliskom osobom.

Post-traumatski stresni poremećaj može da se desi u bilo kom dobu i češći je kod žena nego kod mušaraca. Neretko je praćen depresijom, korišćenjem supstanci i različitim anksioznim poremećajima. Ako se uoči na vreme može se veoma uspešno lečiti.

Ako se simptomi pojave neposredno nakon traumatičnog događaja i traju oko mesec dana, onda možemo govoriti o akutnom stresnom poremećaju. Post-traumatski stresni poremećaj se dijagnostikuje ako simptomi traju više od mesec dana. Nekada može da se desi da se post-traumatski stresni poremećaj javi i nakon 6 meseci ili više od izloženosti traumatičnom događaju.

Koji su simptomi post-traumatskog stresnog poremećaja? 

Osobe koje imaju post-traumatski stresni poremećaj mogu da imaju flešbekove, emotivnu otupelost, probleme sa spavanjem, anksioznost, osećaj krivice, tuge, iritabilnost, napade besa, i slično. Mnoge osobe koje imaju post-traumatski stresni poremećaj pokušavaju da izbegnu situacije koje ih podsećaju na ono što se desilo.

Simptomi koji su vezani za stalno proživljavanje traumatičnog događaja:

  • Loši snovi ili uznemirujuća sećanja o događaju;
  • Flešbekovi;
  • Gubljenje kontakta sa realnošću;
  • Proživljavanje intenzivnih emocija kada se osoba seti događaja;
  • Proživljavanje intenzivnih fizičkih simptoma kada se osoba seti događaja (gubitak daha, znojenje, problemi sa disanjem, nesvestica, gubitak kontrole).

Simptomi koji su vezani za izbegavanje sećanja na traumatični događaj:

  • Osoba izbegava misli, razgovore, ili osećanja o samom događaju;
  • Osoba izbegava ljude, aktivnosti, ili mesta koja je podsećaju na događaj.

Simptomi koji su vezani za negativne promene u mišljenju ili raspoloženju:

  • Osoba ne može da se seti bitnih detalja vezanih za traumu;
  • Nema potrebu da se druži ili priključi bilo kakvim društvenim aktivnostima;
  • Retko kada je u pozitivnom raspoloženju;
  • Pesimistična je kada je u pitanju budućnosti.

Takođe mogu da se jave i:

  • Tegobe sa spavanjem;
  • Iritabilnost i naleti besa;
  • Nemogućnost da se osoba koncentriše;
  • Preterana opreznost.

Šta uzrokuje post-traumatski stresni poremećaj?

Uzroci post-traumatskog stresnog poremećaja nisu sasvim poznati, ali psihološki, genetski, fizički i društveni faktori igraju bitnu ulogu. Ovaj poremećaj menja način na koji telo reaguje na stres. Utiče na hormone stresa i na prenos informacija između nerava. Osobe koje su bile žrtve nasilja u detinjstvu ili bilo čega drugog mogu da razviju ovaj poremećaj mesecima ili čak godinama nakon događaja. Što je veća trauma – osobe koje su bile svedoci različitim užasima, doživele ozbiljne povrede, nasilje – teži je i post-traumatski stresni poremećaj. On se takođe razvija i zbog nedostatka pravilnih mehanizama odbrane, podrške okoline, nestabilnosti unutar porodice, i slično. Prirodna rezilijentnost same osobe je takođe bitan faktor da li će osoba i u kojoj meri razviti ovaj poremećaj.

Kako se leči post-traumatski stresni poremećaj?

Lečenje post-traumatskog stresnog poremećaja obično počinje detaljnom evaluacijom i razvijanjem plana koji je prilagođen žrtvi. Najčešće je u pitanju kombinacija psihoterapije i lekova, međutim, sve zavisi od vrste traume i od toga koliko je žrtva pogođena. Ako se desi da je žrtva i dalje u traumatičnoj situaciji, na primer, u vezi u kojoj je zlostavljana, prvi korak je naći sigurno utočište i izvući osobu iz traumatične situacije. Lečenje od post-traumatskog stresnog poremećaja može da počne tek kada je žrtva van situacije koja joj stvara traumu. Osobama koje iskuse panične napade, depresiju, upotrebu supstanci, ili onima koji imaju suicidne misli će vrlo verovatno pomoći i privremena hospitalizacija.psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problemAko smatrate da patite od post-traumatskog stresnog poremećaja ili da je nekome iz vaše okoline potrebna podrška, ne ustručavajte se da se obratite za stručnu pomoć. Post-traumatski stresni poremećaj se uspešno leči uz psihoterapiju i lekove i nema razloga da se ne posvetite njegovom izlečenju i da živite ispunjeniji i mirniji život.