Napad panike: šta je i kako ga kontrolisati

Napad panike je prenaglašen odgovor našeg tela na strah, stres ili uzbuđenje. Osećaj je kao da smo izgubili razum ili dobili infarkt.
Napad panike je prenaglašen odgovor našeg tela na strah, stres ili uzbuđenje. Osećaj je kao da smo izgubili razum ili dobili infarkt.

Sadržaj:

  • Šta je anksioznost?
  • Šta su napadi panike?
  • Zašto su neki ljudi zabrinutiji od drugih?
  • Koji su efekti anksioznosti?
  • Koji tip anksioznosti postoji?
  • Kako da naučim da kontrolišem anksioznost?
  • Kakva tretman da potražim?
  • Kako prijatelji i rodbina da pomognu?

 Šta je anksioznost?

Anksioznost je nešto što svi mogu sa vremena na vreme da iskuse. Većina ljudi mogu da osećaju napetost, neizvesnost, da ima strah od ispita ili od bolnice ili od razgovora za novi posao. Kako će proći i da li će ispasti dovojno stručni ili smešni. Ovakve brige mogu da utiču na vaš san, apetit i koncentraciju a ako sve prođe dobro anksioznost će nestati.

Ovako kratkoročne anksioznosti mogu biti i korisne npr:. nervoza pred ispit će učiniti da više učimo i budemo duže budni međutim ako nas strah nadvlada može da nas parališe i da ne uradimo ništa. Kada smo pod nekom presijom anksioznost i strah u kombinaciji dovode do opuštanja hormona koji se zove adrenalin. Adrenalin utiče na naše srce da brže kuca i da vam krv brže struji telom i stigne do mozga, dišemo brže da bi dobili više kiseonika za energiju, znojimo se kako bi sprečili pregrejavanje tela, usta mogu biti suva a naš sistem za varenje usporen da bi više krvi iskoristili mišići. Naša čula postaju osetljiva i mozak postaje aktivniji.

Ove pripreme koje naše telo preduzima da nas zaštiti od opasnih situacija poznat je i kao „ fight or flight“ efekat. Kada situacija prođe ostali hormoni biće oslobođeni što može dovesti do toga da se tresemo – kako nam se mišići relaksiraju. Ovakva reagovanja su korisna i u zaštiti od fizičkih opasnosti: divljih životinja, požara, napadača… jer nas brzo pokreću ali nije korisno ako hoćete da pobegnete sa ispita ili polaganja vozačkog ili primanja injekcije jer ovde nema fizičke opasnosti.

 Šta su napadi panike?

Beži ili bori se efekat će učiniti da adrenalin sporije prođe što može učiniti da se duže osećamo uznemireni.

  • Teška anksioznost

Ako anksioznost ostane dugo na visokom nivou onda će nas sprečavati u svakodnevnim aktivnostima i anksioznost može postati ozbiljna. Možemo se osećati nemoćno, bez kontrole kad nas nadvlada strah i to dovodi do toga da se desi napad panike.

Napad panike je prenaglašen odgovor našeg tela na strah, stres ili uzbuđenje. To je brzo nagomilavanje simptoma kao što su: lupanje srca, znojenje, mučnina, bol u grudima, gubitak kontrole. Ako osetimo ovo imaćemo osećaj da smo izgubili razum ili dobili infarkt… imaćemo utisak da je gotovo sa našim životom.

Napad panike dolazi brzo u roku od par minuta i većina napada traje od 5 pa do 20 minuta, ima slučajeva i kad napad panike traje duže i do sat vremena ali to je često više napad jedan za drugim. Možemo imati napad panike jednom mesečno ili više puta u toku nedelje i činiće nam se da dolaze bez reda i nenajavljeno.

„ Idem do prodavnice odjednom se tlo naginje na jednu stranu, moje srce počinje da lupa toliko jako da imam osećaj da će da iskoči iz grudi vid mi se pomutio šake su mi postale znojave i lepljive a ja ne zna šta mi je“

Napad panike može doći u toku noći i probuditi nas, ovo se dešava ako nam je mozak uvek u priravnosti i male promene u telu detektuje kao znak opasnosti. Noću napadi su više zaštrašujići nego preko dana jer se tad osećamo zbunjeno i bespomoćno.

 Zašto se neki ljudi osećaju više uznemireno od drugih?

Za ovo može biti odgovorna i naša ličnost, trenutne okolnoisti u kojima se nalazimo ili naša prošlost i iskustva iz detinjstva.

Ako nam se nešto desilo u prošlosti a mi nismo bili u stanju to da rešimo postoji velika šansa da i sada u sličnim situacijma izazove anksioznost ili uznemirenost.

Osećaj uznemirenosti možda smo “pokupili” od ranije npr:. ako su nam roditelji gledali negativno i sa strahom na svet velika je verovatnoća da ćemo i mi imati ako ne isti onda sličan pogled na svet, dakle možemo naslediti tedenciju da budemo više zabrinuti od drugih. Svakodnevne životne navike mogu pokrenuti simptome aksioznosti kao što su: kofein, šećer, droga…

 Koji su efekti anksioznosti?

Strepnja i strah od gubitka kontrole i briga o budućnosti. Ako osećamo da nemamo kontrolu u svakom segmentu života to može da dovede da se osećamo zabirnuto. Događaji van naše kontrole mogu da pokrenu anksioznost kao što su: poplave, uragani, globalno zagrevanje… ovo postaje začaran krug jer možemo početi da se osećamo aksiozno zbog naših anksioznih misli.

 Efekti anksioznosti

Anksioznost može imati uticaja na naše telo i um.

 Fizički efekti:

Kratkoročni efekti:

  • Povećana mišićna napetost može da izazove nelagodnost i glavobolje;
  • Ubrzano disanje može dovesti da osećamo vrtoglavicu, nesigurnost;
  • Rast krvnog pritiska može dovesti da nam lupanje srca postane mnogo jače;
  • Promene u probavnom sistemu mogu dovesti do mučnine.

Dugoročni efekti:

  • Strah u kombinaciji sa napetošču i nedostakom sna može oslabiti naš imuni sistem i samim tim smo podložniji raznim infekcijama;
  • Povećani krvni pritisak može da izazove probleme sa radom srca i bubrezima i doprinese većoj šansi od moždanog udara;
  • Probavne poteškoće;
  • Osećaj depresije.

 Psihološki efekti

Anksioznost nas može učiniti da se osećamo više plašljivi, uzbuđeniji, razdražljiviji, nesposobni da se opustimo ili relaksiramo. Možemo imati prekomernu potrebu za tuđim mišljenjima, samim prihvatanjem od strane društva i postanemo zavisni od drugih i njihovih mišljenja.

Način na koji naše mišljenje može da utiče na nas – ako se plašimo da će najgore da se desi onda ćemo početi da na sve gledamo negativno i pesimistički. Npr:. ako prijatelj kasni mi ćemo isprojektovati u glavi najgore ili da je doživeo tešku saobraćajnu nezgodu ili da prosto ne želi da se vidi sa nama, a verovatno kasni jer je propustio autobus.

Najčešće da bi se izborili sa ovakvim osećanjima počećemo da pijemo, pušimo ili da uzimamo lekove.

Možemo da imamo veze koje nam ne podstiču aksioznost ili da izbegavamo mesta i situacije koje nas čine stresnim i tako prestanemo da se suočavamo sa situacijama koja nas čine zabrinutim.

Ako imamo težak oblik anksioznosti onda će nam biti teže da zadržimo posao koji imamo ili da vezu podignemo na neki viši nivo ili da prosto uživamo u slobodnom vremenu. Problemi sa snom mogu dovesti do toga da se osećamo još lošije i da se smanje mogućnosti da se sa tim izborimo.

U nekim slučajevima anksioznost uzima toliko maha da nam preuzima život, možemo da doživimo iz čista mira napad panike ili da razvijemo fobiju od napuštanja kuće i da se povučemo u sebe. Mogu se javiti i opsesivne misli koje mogu dovesti do kompulsivnog ponašanja kao što je beskrajno pranje ruku.

 Koji tipovi anksioznosti postoje?

Postoje nekoliko vrsta anksioznosti i panike jer ljudi reaguju različito.

  • Fobija – reč je o iracionalnom strahu. Ako imamo fobiju tada će anksioznost biti izazvana veoma specifičnim situacijama ili objektima: pauk, visina, letenje avionom, prepuna soba ljudi pa čak i ako ne postoji opasnost po nas možemo izazvati napad panike npr:. znamo da pauk nije otrovan i da nas neće ujesti ali to neće smanjiti našu anksioznost kad ga ugledamo ili nećemo smeti da izađemo na balkon i uživamo u pogledu iako znamo da se neće srušiti.
  • Generalizovani anksiozni poremećaj (gap) – dijagnozu ’gap’-a imamo u sledećim slučajevima:  ako se već duže vreme osećamo uplašeno i zabrinuto bez konkretnog razloga.
  • Opsesivno kopulsivni poremećaj (okp) – kada imamo osećaj da smo konstatno pod bakcilima i ritualno peremo ruke više nego što je uobičajno; da smo zaboravili da zaključamo vrata ili ugasimo peglu pa po nekoliko puta proveravamo.
  • Post-traumski stresni poremećaj (ptsp) – ako smo doživeli ili videli neki stresan događaj npr:. tešku saobraćajnu nezgodu, silovanje ili nasilnu smrt.  PTSP može dovesti do toga da imamo i košmarne snove vezano za taj događaj.

Napadi panike mogu se pojaviti bez ikakovog razloga i često nećemo moći da razumemo zbog čega su se pojavili, možemo se osećati kao da smo sišli sa uma. Kada imamo ovakve napade koji su nepredvidljivi i ne možemo objasnimo šta ih je uzrokovalo živećemo u strahu od sledećeg napada a baš ovaj strah može biti okidač za sledeći napad.

 Kako da kontrolišem moju anksioznost?

Postoje mnoge stvari koje možemo da uradimo kako bi smanjili anksioznost. Preduzimanje inicijative može nam se činiti na prvi pogled kao da sebe činimo još više anksioznim, čak i razmišljanje o tome može učiniti da se osećamo još gore. Stoga prirodan i čest odgovor da se izbegne anksioznost je da izbegavamo mesta koja nam izazivaju strah. Ako se plašimo pauka sklonićemo se kad ga ugledamo. Nećemo sebi učiniti uslugu ako ovo primenjujemo na ispitima, zato bi suočavanje sa anksioznošču bio prvi korak u razbijanju straha.

  • Na početku paničnog napada udahnite duboko i recite sebi da ste ovde već bili i da ste preživeli sve to i da ako ostanete mirni sve će proći kako teba.

Asertivnost predstavlja sposobnost da se zauzmemo za sebe, istovremeno poštujući tuđe mišljenje. Učenje kako da se nosimo sa teškim situacijama i kako da afirmišemo sebe može učiniti da osećamo više samopouzdanja i samim tim mnogo opuštenije. Takođe smatra se da učenje neke borilačke veštine ili samoodbrane doprinosi da se osećamo sigurnije.

Časovi plesa koji uključuju nastupanje na sceni kao završni ispit vrlo su korisni u razvijanju samopoštovanja i asertivnosti posebno ako učini da se zauzmemo za sebe i hodamo ponosno umesto da se krijemo.

Komplementarne terapije – može pomoći i bavljenje jogom, meditacijom, aromaterapijom i hipnoterapijom. Čaj od kamilice je vrlo koristan kad se osećamo uznemireno, on umiruje telo na prirodan način.

Zdrav način života – vezbanjem se oslobađa adrenalin i drugi hormoni koji su prisutni u toku stresa a ovo će pomoći da se mišići relaksiraju i pomoći nam u savladavanju anksioznosti, osećaju napetosti i poboljanjem sna.

Zdrava ishrana i redovno spavanje – napraviće veliku razliku u našoj sposobnosti da se bolje izborimo sa stresom. Izbegavajmo kafu, alkohol i cigarete.

Razgovor sa prijateljima ili članovima porodice o tome šta nas čini nervoznim može pomoći. Videćemo da li se neko susreo sa sličnim problemom i možemo dobiti savet, uostalom dokle god imamo nekog ko će nas saslušati i neće osuđivati to će pomoći da se osećamo sigurnije.

 Kakav tretman mogu da dobijem?

Ako otkrijemo da anksioznost utiče na našu sposobnost da se izborimo sa životnom svakodnevnicom i želimo da pomognemo sebi, naš lekar opšte prakse će nam objasniti koji su nam tretmani na raspolaganju. Najčešče su to meditacija, vezbanje i razgovor.

  • Tretman razgovorom (psihoterapija)

Savetovanje i psihoterapija može da nam pomogne da shvatimo i rešimo uzrok naše anksioznosti i pomogne da nađemo strategiju za rešavanje. Postoje različite vrste savetovanja i psihoterapije u grupama ili individualno.

Neki tipovi terapije su vezani za to kako se osećamo, drugi razmatraju razloge zašto možemo biti anksiozni a neki mogu da spoje ova dva tipa. Praksa je da tretmani traju od 6-12 seansi jedanput nedeljno.

  • Kongitivno bihejvioralna terapija (REBT, KBT)

Ovaj vid terapije može nam pomoći da razvijemo nov način razmišljanja i razvijemo nove strategije za prevazilaženje anksioznosti a sve u cilju dobijanja osećaja kontrole.

Terapija može da se radi uživo “jedan na jedan” ili preko interneta sa određenim programom.

  • Lekovi iz grupe SSRI su bolji od drugih u suzbijanju paničnih napada ili anksioznosti. Svim lekovima treba i do nekoliko nedelja da bi počeli da deluju.
  • Beta-Blokatori –  lekar može da nam prepiše beta-blokatore radi ublažavanja simptoma kao što su palipitacija (lupanje srca) ali ishod u lečenju zna da varira od osbe do osobe. Takođe mogu da se koriste u rešavanju simptoma “predispitne anksioznosti” ili straha od aviona.
  • Sedativi i pilule za spavanje – lekari obično prepišu ovakve lekove kao privremenu meru u suzbijanju anksioznosti. Daje se najmanja moguća doza za kratko vreme i ne duže od 4 nedelje, nus pojave mogu biti: slaba koncetracija i osećaj usporenosti.
  • Vežbanje – lekar može da vam preporuči vezbanje koje će da vode stručni ljudi.

Ne plašite se da pričate o problemima, tretmani mogu da nam pomognu.

Ako nam ni jedan ovakav vid tretmana ne pomogne onda lekar može da nas uputi kod specijaliste koji će napraviti plan lečenja samo za nas.

 Kako mogu prijatelji i porodica da pomognu?

Počnite od toga kako se vi osećate kad ste pod nekim stresom ili kad ste uznemireni. Podrška je od velike pomoći i prihvatanje osobe je mnogo bolje nego osuđivanje. Podstičite osobu da prevaziđe neke manje izazove u vašem prisustvu. To može da ojača osećaj samopouzdanja i kontrole. Ako pristane da ide na terapiju možete da im pravite društvo na putu do tamo i da ih sačekate da završe terapiju. Pokušajte da ih razveselite, osmeh je uvek korisna stvar, recite da je i plakanje u redu, pomozite im da pronađu neki “ventil” i budite uz njih. Uvek ih podržavajte i ulivajte sampouzdanje.