Zašto brinemo i kako da brinemo manje

briga, zašto brinemo, brinuti, stres, anksioznost, nepredvidivi događaji
Briga se uglavnom povezuje sa budućnošću, sa onim što potencijalno može da se desi.

Svaki put kada se osvrnemo na neke prošle događaje, većina nas pomisli kako bi volela da je manje brinula. Pogotovu kada se setimo sve tenzije, lošeg sna, iritabilnosti, problema sa koncentracijom, i generalno nesrećnog života koje nam je briga donela.

Međutim, ako briga već donosi toliko negativnih stvari, zašto joj se uporno vraćamo?

Kada mislimo o nekom budućem događaju, jedino što želimo je da sve prođe kako treba. Čak i ako smo uradili sve što je u našoj moći da sprečimo da nešto pođe po zlu, opet ne možemo da eliminišemo mogućnost da se nešto loše neće desiti. Brinemo da ćemo zakasniti na let, da ćemo se razboleti, da ćemo pogrešiti nešto na poslu, da ćemo izgubiti nekoga do koga nam je stalo. Kada nam je teško da živimo sa nesigurnošću neretko zamišljamo svako ,,šta ako” i smišljamo različite načine da se sa njim izborimo.

Svaki put kada brinemo, a na kraju se ništa loše ne desi, naš mozak povezuje stvari na sledeći način – ako se brinem, znači da će sve proći kako treba. Briga se povezuje sa sprečavanjem da se neželjeni ishod desi. Na ovaj način naš um dolazi do zaključka da je bilo dobro brinuti, jer je briga ta koja je sprečila nepovoljan ishod.

U daljem tekstu govorimo o 4 uverenja koja nas podstiču da brinemo.

Ako brinem, nikada neću doživeti neprijatna iznenađenja.

Niko ne voli da ga sačekaju loše vesti, tako da većina ljudi brine da bi ,,sprečila” potencijalno razočaranje. Nažalost, ne možemo da predvidimo sve što će nam se desiti, tako da je zapravo nemoguće sprečiti uzrujavanje. U međuvremenu, razmislite koliko svog vremena provedete brinući.

Bezbednije je ako brinem. 

Mnogi misle da ako brinu na taj način smanjuju mogućnost da se loše stvari dese – gotovo kao neka vrsta sujeverja. Ako prestanu sa opsesivnim mislima, znači da će time prizvati nesreću. Međutim, ako stalno brinemo, ne postoji način da testiramo da li su naša uverenja tačna.

Ako brinem, pokazujem da mi je stalo. 

Neki ljudi misle da konstantno stanje brige govori nešto pozitivno o njima tj. da im je stalo. Iako je ovo moguće, treba razlikovati dve situacije. U prvoj osoba koja brine čini sve što je u njenoj moći da potpomogne pozitivan ishod, dok u drugoj osoba samo kida svoje živce i ne radi ništa zarad pozitivnog ishoda. Ako mislite da brigom pokazujete dragim osobama da vam je stalo, pitajte ih da li bi radije da kidate sebi živce ili da pokažete svoju naklonost na neki drugi način.

Briga me motiviše. 

Neretko mislimo da nas briga motiviše i da ćemo u suprotnom postati neproduktivni. Razmislite kada ste zadnji put lupali glavu oko nečega. Možete li da razlikujete preteranu brigu koja ne donosi ništa pozitivno i zabrinutost koja vas podstiče da budete produktivni i da se koncentrišete na rešavanje problema? Kako se osećate kada uporedite aktivno razmišljanje o tome kako da izađete na kraj sa nekom situacijom sa konstantnim razmišljanjem o ,,šta ako”?

Dakle, kako brinuti manje? Čak i ako znate sve ovo o čemu smo do sada pričali, nije lako samo preseći i promeniti način razmišljanja. U daljem tekstu vam nudimo 5 saveta koji vam mogu biti od koristi.

Umirite svoj nervni sistem. 

Ako provodite dane brinući, vaš nervni sistem je uvek alarmiran. Mentalna tenzija se prenosi na fizičku što može da podstakne još veću brigu. Probajte da slušate opuštajuću muziku, da meditirate i da vežbate kako biste na neki način utišali i smirili svoj um.

Identifikujte šta je to što vas podstiče da brinete. 

Često ne prepoznajemo odmah u kom je stanju naš um. Možda smo svesni da se osećamo anksiozno ili pod stresom, ali nam nije jasno zbog čega. Osvešćivanje onoga što nas tera na brigu može da pomogne da izaberemo kako da se osećamo povodom toga.

Prihvatite nesigurnost. 

Većina stvari koje se dešavaju u životu uključuju određenu neizvesnost. Ne možemo biti sto posto sigurni da će nam ići dobro u školi, da će nas drugi ljudi voleti, da će nas zdravlje uvek služiti ili da će naš brak biti srećan. Ali te nesigurnosti ne treba da nas spreče da živimo život koji želimo. Prosto treba da prihvatimo da je neizvesnost sastavni deo života.

Živite u sadašnjem trenutku. 

Živeti život punim plućima i u datom trenutku je jedna od glavnih vežbi za generalizovani anksiozni poremećaj. Briga se uglavnom povezuje sa budućnošću, sa onim što potencijalno može da se desi. Međutim, usresređivanje naše energije na sadašnji trenutak može da nam bude od pomoći na različitim nivoima. Kada skrenemo svu pažnju na sadašnjost, onda briga zbog budućnosti prestaje. Ovaj pristup je takođe prisutan pri praktikovanju joge i meditacije, tako da vam i one mogu biti od pomoći.

Suočite se sa strahovima. 

Briga ima za cilj da nas zaštiti od strahova, ali mnogo češće se dešava da samo mislimo o stvarima koje se nikada neće desiti. Umesto toga, ako se suočimo sa strahovima sasvim je moguće da će oni nestati ili da će biti manjeg intenziteta. Kažite sebi da je sasvim moguće da ćete propustiti let, da ne možete da znate da li ćete se razboleti, da niste sigurni da li ćete dobiti otkaz, i slično. U početku će zvučati zastrašujuće. Ali ponavljanjem takve misli će izgubiti na jačini. psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problemMoguće je manje brinuti ali je potrebno uložiti određen napor da bi se organizam odvikao od stresiranja. Odustajanje od briga je gotovo kao meditacija – naše misli će im se vratiti, ali mi moramo da odvratimo naš um i da se fokusiramo na sadašnji trenutak. Ako mislite da ipak to nije moguće, i da su vaše brige prešle u anksioznost, razmislite o tome da se obratite stručnom licu za pomoć.