Kako da disciplinujem dete?

Mnogi roditelji danas imaju dilemu koji je pravilan i efikasan način za disciplinovanje deteta. Često se postavlja pitanje “kako da vaspitam dete?”. Tradicionalne tehnike zaslužuju svoje mesto ali sa usložnjavanjem načina na koji živimo i neumoljivom potrebom za prilagođavanjem novim kontekstima i izazovima modernog doba i tehnike prenosa znanja našoj deci moraju da se prilagode.

U prethodnom članku navela smo neke od alternativa klasičnim tehnikama disciplinovanja. U nastavku sledi još alternativa.

Prilikom primene ovih alternativa, važno je imati na umu:

  • Fokus je na učenju deteta, a ne na samoj promeni nepoželjnog ponašanja.
  • Ne deluju sve tehnike kod sve dece.
  • U odabiru tehnika značajan faktor je uzrast deteta i koliko je roditelj “komotan” sa određenom tehnikom.
  • Za učenje i promenu ponašanja potrebno je vreme.

Promena sredine u cilju discipline

Ako su jakne po podu, treba okačiti čiviluke na zid u nivou deteta. Ako dete jede puno slatkiša, treba prestati sa kupovinom slatkiša. Kako bi dete što više poštovalo pravila ponašanja potrebno je da okruženje bude takvo da detetu olakšava poštovanje pravila.

Uvesti rutinu

Umesto ubeđivanja i podsećanja, roditelj treba da radi sa svojim detetom da kreira smislenu rutinu. Rutina se može prikazati kroz slike situacija (ustajanje iz kreveta, pranje zuba, doručak…) koje se okače na zid i podsećaju dete šta sledeće je potrebno da uradi, a šta je već uradilo. Kada se poštuje rutina dete zna šta ga sledeće očekuje. Stoga je rutina jako važna jer ona daje detetu osećanje sigurnosti.

Ono što želiš mora da se zasluži

Umesto da se od deteta oduzimaju stvari kada ne poštuje pravila, bolje je da se stvore načini da dete zasluži, da se na primer igra sa nekom igračkom, tako što će prvo da radi nešto što manje voli. Na primer, video igre mogu da se igraju nakon što se uradi domaći zadatak. Priče za laku noć se čitaju nakon što se operu zubi.

Podučavati i biti vodič

Deci treba više instrukcija nego kazni da bi poštovala pravila. S druge strane, nije dobro ni previše sve objašnjavati. Ono što je dobro jeste da dete roditelje “uči” o nečemu (npr. koje su loše strane laganja, udaranja…).

Naučiti dete veštinama koje mi nedostaju

Nekada iako se detetu objasni šta se od njega očekuje ono ne uspeva da uradi nešto. Razlog za to može biti nedostatak neke veštine. Možda detetu treba više opcija kako da kontroliše svoje bes kada ne pobeđuje u igri ili mora da kroz igru uloga provežba kako da traži pomoć od nastavnika.

Vežbanje novih veština kada je dete smireno

Nove veštine nije dobro učiti i vežbati kada su i dete i roditelj uznemireni. Kada su i dete i roditelj smireni tada se može razgovarati o alternativnim načinima rešavanja nekih problema ili se dete može podučavati novoj veštini.

Mozganje rešenja i razgovor sa detetom

Ako roditelji nisu zadovoljni nečim mogu to izneti i započeti razgovor sa detetom. Dete može dati neko rešenje koje se do tada nikada nije uzimalo u obzir. Ako to rešenje deluje  smisleno zašto se tom rešenju ne bi dala šansa?!Ako ne deluje smisleno, treba opet proceniti problem i tražiti novo rešenje.

Ne raditi stvari umesto deteta

Deca su sposobnija nego što mi mislimo. Potpuno je ok da se dete nekada pomuči, da pogreši ili da ne uspe u nečemu. Nije dobro da roditelji stalno rade stvari umesto deteta.  Ono što roditelji mogu jeste da pomognu detetu da uradi nešto samo.

Logične posledice: Ako – Onda

Neke situacije imaju veoma logične posledice – nešto što je direktno povezano sa detetovim ponašanjem ili izborom. Na primer: “Ako ne nosiš kacigu, ne možeš voziti bicikl.” ili “Ako okačiš nešto neprimereno na Facebook to mora da se obriše.” Ali ako u nekoj situaciji nema logičnih posledica ne treba ih siliti ili izmišljati. Dovoljno je samo primeniti neku drugu tehniku.

Prirodne posledice

Neke situacije imaju svoje prirodne posledice – nešto što prirodno sledi kao rezultat nekog ponašanja ili odluke. Ako dete odluči da ne uči za test ono će verovatno pasti taj test. Ako ostavi svoju lizalicu na suncu i lizalica se otopi, neće moći da jede tu lizalicu. Opet, neće sve imati prirodnu posledicu i ako ne postoji ne treba je siliti već pronaći drugu tehniku.

Odlaganje odgovora na dečije ponašanje

Mnogi roditelji se trude da u trenutku kada je dete uznemireno ili krši pravila, nađu savršen odgovor na to ponašanje. Nema potrebe za time. Umesto savršene reakcije, bolje je da roditelji prvo sebe umire. Neka dete zna da će se o tome razgovarati kada i roditelj i dete budu mirni. Kada i dete i roditelj budu smireni, roditelji će moći da vide širu sliku i da zajedno sa detetom dođu do boljeg rešenja.

Pustiti decu da greše

Potpuno je nerealno i nemoguće da se deca ponašaju savršeno i da nikada ne krše pravila. Svi mi smo nesavršeni, pravimo greške i kršimo pravila! Deca će imati izlive besa zbog različitih razloga, npr. biće frustrirana ako ne mogu da dobiju još jedan sladoled… Nema potrebe da se stavlja veliki fokus na sve situacije. Bolje je pomoći detetu da nauči iz tih isksutava i da sledeći put možda napravi bolji izbor.

Tražiti šta se krije iza ponašanja

Dečija besna reakcija može govoriti “Beži od mene!” ali ako pogledamo malo dalje od ponašanja, videćemo da dete u stvari govori “Pomozi mi! Teško mi je!”. Zagrljaj i strpljenje roditelja su podrška detetovim potrebama i daju bolji efekat nego forsiranje deteta da se smiri.