Depresija kod adolescenata: Specifičnosti i lečenje

depresija, depresija kod adolescenata, kako pomoći tinejdžeru, tinejdžer, adolescent, psihoterapija, tinejdžerske godine, antidepresivi
Ono što može biti komplikovano kada je u pitanju depresija kod adolescenata je sam pristup pacijentu. Neretko odbijaju terapiju i ne žele da sarađuju sa psihoterapeutom, govore da je sa njima sve u redu, ili da ih niko ne razume.

Tinedžeri su poznati po tome što često menjaju raspoloženja, bundžije su, egocentrični i skloni izražavanju emocija na teatralan način. Iako je ovo normalno ponašanje za te godine, depresija kod adolescenata je pravi mentalni poremećaj koji pogađa svakog dvadesetog tinejdžera. Može da traje i po nekoliko meseci i neretko, pogotovu ako nije lečena, se i vraća.

Stoga, u daljem tekstu ćemo govoriti o specifičnostima depresije kod adolescenata.

1. Depresija nije isto što i loše raspoloženje. 

Temperamenti tinejdžeri su česti. Međutim, ovo ne znači da su depresivni. Ako vaš adolescent spava mnogo, to je isto sasvim normalno. U tim godinama im je i potrebno više sna i neretko imaju problema da zaspe rano.

Dakle, kako onda da razlikujete simptome depresije od uobičajenog tinejdžerskog ponašanja? Obratite pažnju da li postoje neke objektivne promene u funkcionisanju vašeg deteta. Da li ima probleme sa apetitom, lošije ocene u školi, teško mu je da se koncentriše, pokazuje manjak zanimanja za aktivnosti koje su mu nekada bile važne? Da li ovi simptomi traju duže od 2-3 nedelje? Ako da, bilo bi dobro da se obratite stručnom licu za pomoć.

2. Depresija pogađa sve. 

Postoji predrasuda da depresija pogađa samo kavgadžije, usamljenike, štrebere i umetničke tipove. Međutim, depresija ne diskriminiše. Može da pogodi bilo kog tinejdžera u bilo kom dobu. Jedino što su studije pokazale je da se češće javlja kod devojčica nego kod dečaka.

3. Depresija kod adolescenata često dolazi zajedno sa nekim drugim oboljenjima. 

Depresija kod adolescenata često dolazi u kombinaciji sa anksioznošću na primer. Zapravo, studije su pokazale da se više tinejdžera obraća za pomoć zbog anksioznosti koja se razvila usled pritisaka da imaju dobre ocene, zbog stalnog usklađivanja časova sa vannastavnim aktivnostima (sportom, baletom, sviranjem muzičkog instrumenta i slično) i društvenih događaja na kojima se možda ne osećaju prikladno. U nekim slučajevima, depresija jeste primarna bolest ali uglavnom u kombinaciji sa nekom drugom, kao na primer i sa poteškoćama u učenju.

4. Depresija kod adolescenata je izlečiva. 

Većina ljudi misli da je depresiju teško izlečiti ali uz pravu terapiju (na primer: kognitivno-bihejvioralnu psihoterapiju) nije nemoguće. Ovaj pristup se preporučuje kod blage do umerene depresije. Oporavak je prilično individualan ali uglavnom za 4 do 6 nedelja se može primetiti napredak. Nekim tinejdžerima su pak potrebni antidepresivi. U slučaju teške depresije, uzimanje lekova traje oko godinu dana, ali sve zavisi od toga koliko je bolest uporna i teška.

Ono što može biti komplikovano kada je u pitanju depresija kod adolescenata je sam pristup pacijentu. Neretko odbijaju terapiju i ne žele da sarađuju sa psihoterapeutom, govore da je sa njima sve u redu, ili da ih niko ne razume. Bitno je da im barem roditelji daju do znanja da ne moraju tako da se osećaju, da postoji neko ko može da im pomogne. Takođe, ako je tinejdžer pod stresom zbog škole, i sami roditelji bi trebalo malo da popuste i da se pomire sa tim da će im dete možda ići na popravni ispit. Nekada je bolje da se tinejdžer malo rastereti nego da upadne u tešku depresiju koja može da vodi u samopovređivanje i u suicidalne misli.

Koji su to znakovi da je vaš tinejdžer depresivan?

  • Iritabilnost, tuga, mišljenje da život nije vredan življenja;
  • Nedostatak interesovanja za sport ili za aktivnosti u kojima su nekada uživali, prekid kontakta sa prijateljima i porodicom, problematične veze;
  • Promene u apetitu, nagli gubitak ili dobijanje na težini;
  • Previše ili premalo sna, problem da se probude ujutru zbog kojeg redovno kasne u školu;
  • Ponavljajuća ponašanja ili stalno hodanje napred-nazad;
  • Gubitak energije, manjak volje da se druže, dosada;
  • Preterano kritički nastrojeni komentari prema sebi, problemi sa ponašanjem kod kuće ili u školi, visoka osetljivost kada je u pitanju odbijanje;
  • Pogoršanje ocena u školi;
  • Česte glavobolje, bolovi u stomaku;
  • Pisanje o smrti, razmišljanje o smrti, deljenje svojih materijalnih stvari ili izgovaranje rečenica poput ,,Bolje bi vam bilo bez mene”.

Kako roditelji mogu da pomognu depresivnom tinejdžeru? 

Ako sumnjate da vaše dete ima depresiju, ohrabrite ga da se obrati za stručnu pomoć. Pronađite psihoteraputa koji radi sa adolescentima. Ako se dete opire terapiji ili čak ni ne želi da ode na seansu, idite vi. Popričajte sa stručnjakom koji može da vam više kaže o depresiji, uobičajenim simptomima i kako da postupate sa adolescentom.

Takođe, nije isključeno da će vašem detetu trebati lekovi. U tom slučaju pronađite psihijatra. Psihijatar može biti ujedno i psihoterapeut, te će imati uslove da se pozabavi tinejdžerom na oba nivoa. U slučaju da je psihoterapeut po struci psiholog, za lekove je neophodno obratiti se psihijatru. Ovo dvoje često sarađuju radi najboljih rezultata.