Ljutnja i bes kod dece: Kako se pravilno postaviti

ljutnja, bes, ljutnja kod dece, bes kod dece, roditeljstvo, vaspitavanje dece, emocionalna zrelost, emocionalna inteligencija
Zdravo okruženje u kojem deca smeju da pričaju o svojim emocijama, bilo da su one prijatne ili neprijatne, će na pozitivan način uticati i na iskazivanje besa ili ljutnje.

Ljutnja i bes kod dece predstavljaju veliki problem roditeljima i učiteljima koji se zalažu za konstruktivno, etičko i efektivno vaspitanje dece. U daljem tekstu ćemo govoriti o tome koje su 3 komponente dečije ljutnje i besa i kako se pravilno postaviti prema detetu koje prolazi kroz ove emocije.

Tri komponente besa i ljutnje 

Veruje se da bes i ljutnja imaju sledeće tri komponente:

Emocionalna komponenta

Prva komponenta je sama emocija, tj. ono što dete doživljava kada ne može da ispuni ili dobije ono što je naumilo. Postoje situacije koje stvaraju stres, a koje dete može proživljavati svakodnevno:

  • Koflikt oko stvari, tj. kada neko uzme detetu nešto što je njegovo;
  • Fizički napad, tj. kada dođe do toga da se deca udaraju ili guraju;
  • Verbalni konflikt, tj. kada deca nazivaju jedno drugo pogrdnim imenima ili provociraju jedni druge;
  • Vršnjačko odbijanje tj. kada je dete ignorisano od strane vršnjaka ili mu nije dozovoljeno da se igra sa njima;
  • Moranje tj. teranje deteta da uradi nešto što neće, kao na primer da opere ruke, složi igračke, ode na spavanje, i slično.
Komponenta ispoljavanja besa i ljutnje 

Postoje deca koja ispoljavaju bes i ljutnju kroz facijalne ekspresije, plakanje, priču, ali retko kada rade nešto da bi rešili problem ili da se suoče sa osobom koja ga stvara. Druga deca će se postaviti aktivno braneći svoj stav, samopoštovanje ili stvari na neagresivan način. A onda postoje i deca koja će direktno iskazati bes i ljutnju kroz fizički i verbalno agresivne stavove i ponašanja. 

Neka deca izražavaju nezadovoljstvo tako što detetu koje ih napada ili koje im smeta govore da ne može da se igra sa njima. Na taj način pokazuju da ono nije poželjno. Druga pokušavaju da se odalje i povuku pred detetom koje ih provocira. Treća traže pomoć odraslih bilo da je pitanju roditelj, vaspitač ili nastavnik, tako što im se ispovedaju i pričaju sve što se desilo.

Roditelji i vaspitači igraju bitnu ulogu u tome kako će dete ispoljavati bes i ljutnju. Deca najviše razvijaju svest o tome tako što posmatraju svet oko sebe, kako se roditelji ophode jedno prema drugome, uzimaju u obzir sadržaj televizijskog programa, video igrica ili knjiga.

Komponenta razumevanja besa i ljutnje 

Treća komponenta besa i ljutnje je razumevanje same emocije. Sposobnost kontrolisanja emocije je direktno povezana sa njenim shvatanjem i razumevanjem. S obzirom da je razumevanje deteta šta su bes i ljutnja prilično ograničeno, potrebne su im pomoć i podrška roditelja, vaspitača ili nastavnika.

Kako pomoći detetu da razume i da na pravilan način iskaže bes i ljutnju?

Roditelji, vaspitači i učitelji mogu da pomognu detetu da razume i iskaže bes i ljutnju na direktan i neagresivan način.

Stvorite zdravo okruženje

Zdravo okruženje u kojem deca smeju da pričaju o svojim emocijama, bilo da su one prijatne ili neprijatne, će na pozitivan način uticati i na iskazivanje besa ili ljutnje. Roditelji, vaspitači i učitelji treba da se pobrinu da u kući ili školi stvore atmosferu u kojoj se deca ne stide da kažu šta osećaju u bilo kom trenutku.

Preuzmite odgovornost za svoje emocije 

Deca imaju ograničene sposobnosti da razumeju različite emocije, a pogotovu bes i ljutnju. Ona uče tako što posmatraju kako se njihovi roditelji ili vaspitači nose sa istim tim osećanjima. Odrasli koji umeju da prepoznaju, prihvate i preuzmu odgovornost za sopstveni bes i ljutnju i da ih iskažu na direktan i neagresivan način su najbolji uzori deci.

Pomozite detetu da se nauči samokontroli 

Mlađa deca, razumljivo, nemaju sposobnost samokontrole. Roditelji i nastavnici bi trebalo na tome da rade još od malena, iako će deca moći da razumeju i primene samokontrolu tek kada malo odrastu.

Naučite dete da definiše šta oseća

Dobra ideja za roditelje i nastavnike je da napišu na listu papira različite reči koje pomažu definisanju osećanja. Na primer, kada su u pitanju bes ili ljutnja, roditelji i nastavnici mogu da napišu ,,Osećam se ljuto/besno/iznervirano/isfrustrirano” na jednom ili više papira. Ovaj instrument će im pomoći pri razgovoru sa decom o tome kako se osećaju gde će dete biti podstaknuto da izabere najprikladniji izraz i samim tim definiše kako se oseća.

Čitajte deci priče ili puštajte crtaće u kojima se konflikti rešavaju na miran način

U zavisnosti od toga koliko deca imaju godina, možete da izaberete da im čitate priče ili puštate crtaće u kojima se negativne emocije regulišu na zdrav i neagresivan način. Ovo je posebno pogodno za mlađu decu, predškolskog uzrasta, koja ovako mogu da nauče kako da se ponašaju u različitim situacijama od njihovih omiljenih junaka iz knjiga ili crtanih filmova. psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problemPodučavanje i vaspitavanje deteta da prepoznaje i komunicira svoje emocije na zdrav i konstruktivan način nije lako. Da bi se određena osećanja savladala potreban je, naravno, i određen stepen emocionalne zrelosti. Ako iz nekog razloga sumnjate da vaše dete ima problema sa izražavanjem emocija, pogotvu negativnih kao što su bes ili ljutnja, razmotrite mogućnost obraćanja stručnom licu za pomoć. Psiholog ili psihijatar će moći objektivnije da sagledaju vaš problem i da vam pomognu u rešavanju istog.