Pokušaj samoubistva u adolescenciji

Samoubistvo je jedno od vodećih uzroka smrti kod mladih ljudi.

Samoubistvo je jedno od vodećih uzroka smrti kod mladih ljudi. Kako statistika pokazuje u Sjedinjenim Američkim Državama samoubistvo je treći najčešći uzrok smrti kod mladih.

Stručnjaci tvrde da većina adolescenata koji izvrše samoubistvo nemaju nameru da se ubiju. Pitanje, koje se neminovno nameće jeste,  zbog čega je onda tako visoka stopa samoubilačkih pokušaja. Kod mnogih mladih po prvi put javljaju se veoma intenzivna i po kvalitetu različita osećanja. Osim toga što se polako menja hormonska ravnoteža, koja je do tada vladala u organizmu, adolescencija je period razočarenja u vršnjake, prvih gubitaka (raskida emotivnih veza, gubitaka starijih članova porodice…).  Kako nemaju pređašnjeg iskustva sa ovim bolnim i neprijatnim emocijama adolescenti uglavnom misle da su njihova osećanja trajna, a problemi nerešivi.  Pokušaj samoubistva, često,  predstavlja način da se pobegne od problema za koji se ne vidi rešenje. Stoga je bitno detetu objasniti da smrt nije privremena i predočiti mu konačnost smrti.  Iako se odraslima ovo čini kao izlišno, mnogi adolescenti zapravo samo žele da se odmore od svojih problema, povrate osećaj kontrole nad sopstenim životom  i da se na neko vreme sklone od neprijatnih osećanja ili situacija . Na nesreću oni ne vide drugi način da to urade.

U daljem tekstu iznećemo neke od mitova o samoubistvu, sa kojima se često susrećemo u praksi:

1. Za samoubistvo postoji jasan uzrok

Mnogi činioci mogu dovesti do osećaja bespomoćnosti, bezizlaznosti i negativnog doživljaja sebe. Mada nam se iz naše životne perspektive,  problemi adolescenata mogu delovati trivijalno, ne smemo zaboravati da su za njih to uglavnom iskustva koje ranije nisu imali i sa kojima ne umeju da se nose. Mnogo faktora dovodi do toga da osoba jedini izlaz vidi u pokušaju samoubistva.  Zato je bitno da ne minalizujemo tuđe probleme, već da ih uvažimo i shvatimo ozbiljno, kako ne bi došlo do kapi koja je prelila čašu.

2. Priča o samoubistvu podstaćiće ili dati ideju adolesentu da se ubije

Roditelji se često plaše da razgovaraju sa decom o samoubistvu misleći da im time mogu dati ideju ili ih podstaći na takav čin. Istina je međutim upravo suprotna. Mnogi adolescenti razmišljaju o samubistvu, ali nemaju hrabrosti da to sa nekim podele. Stoga otvoren razgovor o samoubistvu može biti početak pruženja pomoći i dolaženja do različitih rešenja za probleme u kojima se nalaze.

3. Onaj ko priča o samoubistvu nije onaj koji će ga i izvršiti

Uvreženo je shvatanje da adolescenti koji pričaju o samoubistvu „samo“ žele da privuku pažnju. Ne možemo osporiti da je ovo u određenom broju slučajeva istina. Ipak, neophodno je da se zapitamo odakle im takva potreba i zašto ne mogu da privuku pažnju i na neki drugi način. Još bitnije, koliko daleko mogu otići u privlačenju pažnje i ne predstavlja li to rizik da zasita naude sebi.

4. Poseban tip ljudi izvršava samoubistvo

Ne postoji određen „tip ljudi“ ili adolecenata koji su više skloni samoubistvu od ostalih. Naravno, postoje faktori rizika u koje ubrajamo: osećaj odbačenosti i neprihvaćenosti od strane drugih, nisko samovrednovanje, doživljaj ličnog neuspeha, emotivni gubitak, izolaciju i osećaj usamljenosti, ranije pokušaje samoubistva, sklonost rizičnom ponašanju, samoubistvo kao model ponašanja u porodici.  Kada govorimo o faktorima rizika vidimo da svako od nas može u određenom životnm periodu biti podložniji nekom od navedenih  faktora. Osim toga, navedeni faktori, svakako ne obuhvataju listu svih mogućih faktora rizika, već samo onih za koje smo procenili da se u praksi najčešće javljaju.

Mnoge od ovih mitova kao i neke druge možeš pronaći u knjizi  „Moć da se spreči samoubistvo “, čiji je izdavač Kreativni centar.psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problem

Ukoliko  znaš nekoga ko razmišlja o samoubistvu ili i sam o tome rezmišljaš potrebno je da potražiš stručnu pomooć. Pomoć možeš potražiti na sledećim adresama:

Nacionalna SOS linija za prevenciju samoubistvaKlinika za psihijatrijske bolesti “Dr Laza Lazarević” Telefon: 011/7777000

Institut za mentalno zdravlje, Beograd, Telefon:011/3307 500, Paunova 2; telefon: 011/2666 166, 011/2664 555

Centar SrceNovi SadTelefon: 0800-300-303

Psihocentrala sajt – spisak svih zdravstvenih ustanova u Srbiji koji pružaju usluge zaštite mentalnog zdravlja

 

 

 

Prethodni tekstŠta je postporođajna depresija ?
Sledeći tekstDa li smo depresivni ili lenji?
Marija Manojlović
Master kliničke psihologije, sertifikovani REBT psihoterapeut. Iskustvo u radu sa decom, adolescentima i mladima u Srbiji u Francuskoj.