Smrt: Kako pričati sa detetom na temu smrti?

smrt, deca, roditeljstvo, kako pričati o smrti, smrt bližnjega, kako deca vide smrt
Tako što ćete otvoreno pričati sa svojom decom o smrti, možete da otkrijete šta ona znaju, šta ne znaju, šta su pogrešno shvatila, koji su im strahovi i brige. Možete im pomoći tako što ćete im reći korisne stvari, utešiti ih i razumeti.

Ako ste zabrinuti o tome kako da pričate sa detetom o smrti, niste sami. Mnogi ljudi oklevaju kada je u pitanju ova tema, pogotovu kada su u pitanju mlađa deca. Međutim, smrt je neizbežan deo života. Baš kao što odrasli moraju da se nose sa njom, tako i deca. Ako želite da im pomognete, onda morate da ih naviknete da je u redu da pričaju o smrti.

Tako što ćete otvoreno pričati sa svojom decom možete da otkrijete šta ona znaju, šta ne znaju, šta su pogrešno shvatila, koji su im strahovi i brige. Možete im pomoći tako što ćete im reći korisne stvari, utešiti ih i razumeti. Razgovor ne rešava uvek problem, ali definitivno pomaže.

Šta možemo da kažemo o smrti našoj deci, ili kada ćemo reći, najviše zavisi od njihovih godina. Zavisiće takođe od našeg iskustva, verovanja, osećanja i situacija u kojima se nađemo jer je svaka okolnost drugačija. Neke diskusije o smrti mogu biti stimulisane vestima na televiziji, dok druge nekim ličnim životnim događajima.

Dakle, kako pričati o smrti sa decom?

Ne potcenjujte šta dete zna. 

I pre nego što to zamislimo, deca postanu svesna smrti. Vide mrtve ptice, insekte, životinje, čuju neku vest o smrti barem jednom dnevno na televiziji. Slušaju o tome u bajkama i vide u predstavama. Smrt je deo života i deca su, svako na različitom nivou, svesna toga.

Ako dozvolimo detetu da priča o smrti, možemo im pružiti dodatne informacije, pripremiti ih za potencijalnu neprijatnu situaciju, pomoći im kad su uznemireni. Možemo da podstičemo njihovu komunikaciju tako što slušamo i uvažavamo šta imaju da kažu. Njima će takođe biti lakše da nam priđu ako smo otvoreni, iskreni i ponašamo se u skladu sa našim osećanjima.

Deca primećuju mnogo više nego što mislite. 

Mnogi od nas imaju tendenciju da ne govore o stvarima koje ih uznemiravaju. Pokušavamo da sakrijemo osećanja koja nisu prijatna i koja ćemo možda morati dodatno da objašnjavamo. Međutim, deca su odlični posmatrači. Čitaju facijalne ekspresije i govor tela bolje nego odrasli. Kada izbegavamo da pričamo o nečemu što nas očigledno uznemirava, deca nekada postaju još više zabrinuta. Razmišljaju po principu ,,Ako mama i tata izbegavaju da pričaju o tome, znači da je veoma strašno”.

S druge strane, ne delite sa detetom nešto što ono možda neće razumeti ili ne želi da zna. U tom slučaju, pogotovu kod mlađe dece, savetuje se da:

  • Uzmete u obzir kada je dete spremno na komunikaciju;
  • Pokušate da ne delujete nedostupni kada vidite da bi želeli nešto da vas pitaju;
  • Govorite sa njima iskreno kada vidite da su uznemireni;
  • Slušate i prihvatate kako se osećaju;
  • Ne pokušavate da ignorišete njihova pitanja tako što ćete im reći da su previše mladi;
  • Nalazite kratke i jasne odgovore na njihova pitanja, odgovore koje će razumeti i koji ih neće zbuniti.

Ono što se čini najtežim od svega je da pre svega ispitate vlastita osećanja i uverenja tako da možete da pričate sa decom o smrti na najprirodniji mogući način.

U redu je da nemate sve odgovore. 

Kada pričamo sa decom, mnogi od nas se osećaju loše jer nemamo sve odgovore. Mlađa deca imaju tendenciju da misle kako njihovi roditelji znaju sve, pa čak i kada je u pitanju smrt. Sasvim je normalno i da se stav prema smrti vremenom menja, i da roditelji sami imaju dosta strahova i pitanja, pa ne znaju kako onda mogu o tome da pričaju sa decom.

Iako ih neće svi naši odgovori možda utešiti, mnogo je bolje da podelimo ono što zaista znamo i u šta verujemo. Sasvim je u redu reći ,,Ne znam odgovor na to pitanje” nego objašnjavati nešto u šta niste sigurni. Deca uglavnom mogu da osete sumnju, da vam ne poveruju i da se pritom osećaju nelagodno. Uostalom, deca će pre ili kasnije otkriti da roditelji nisu sveznajući pa je mnogo bolje da im se neke stvari priznaju na vreme.

Ono što može biti korisno je objasniti detetu da različiti ljudi veruju u različite stvari i da je to sasvim u redu. Možda će im neko pričati o životu posle smrti, neko neće i slično. Ali ako ih naučite da poštuju verovanja drugih ljudi, onda će se i ona sama osećati slobodnim da stvore sopstvena.

Deca različito vide smrt u različitim životnim dobima. 

Istraživanja su pokazala da deca prolaze kroz nekoliko faza kada je u pitanju razumevanje smrti. Za predškolsku decu smrt nije trajno stanje i deluje im bezlično. Gledaju crtaće svaki dan u kojima se njihovi junaci redovno, nekim čudom, ,,dižu iz mrtvih”.

Kada imaju 5 do 9 godina velika većina dece počinje da razume da je smrt konačna i da sva živa bića umiru, ali još uvek je ne shvataju naročito lično. U ovom stadijumu deca imaju tendeciju da personifikuju smrt kroz različita bića poput anđela ili skeletona i zbog toga imaju noćne more o njima.

Kada imaju 9 ili 10 godina deca već razumeju šta je smrt, da sva živa bića umiru i da će oni takođe umreti jednog dana. Zbog toga su tinejdžeri veoma zainteresovani za to šta je značenje života. Neki čak pokušavaju i da se suoče sa smrtnošču kroz različite adrenalinske sportove na primer jer misle da će na taj način imati više kontrole nad njom.

Smrt je uvek individualno iskustvo. 

Baš kao što se svako dete razvija na svoj način, tako je bitno da imamo na umu da svako dete na drugačiji način percipira život i smrt. Neka deca zapitkuju o smrti čim napune svega 3 godine. Neki mogu da budu potpuno razvnodušni prema smrti deke ili bake, dok se potresu ako im umre kućni ljubimac. Neka deca možda nikada ne pričaju o smrti ali je uključuju u svoje igre sa lutkama i na ovaj način je proživljavaju. psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problemNevezano za to kako se vaša deca nose sa smrću i izražavanjem osećanja, od vas im je potrebno saosećanje i neosuđujuć stav. Pažljivo slušanje i praćenje detetovog toka misli su bitni da biste pružili detetu određene odgovore kada za to dođe vreme.