Zašto izbor znači i gubitak?

izbor, mogućnosti, odluka, donošenje odluka, zadovoljstvo, sreća, tugovanje, prihvatanje
Kako nam process tugovanja može pomoći da budemo zadovoljniji izborima koje napravimo?

Svakog dana se suočavamo sa izborima. Neki su mali: da li da naručim hranu ili da skuvam? Da li da kupim taj ranac koji mi je zapao za oko? Da li treba da iznesem svoje mišljenje na poslovnom sastanku? Da li treba da održim prezentaciju? Drugi su veći: Da li da potražim novi posao? Da li da raskinem vezu? Da li je vreme za decu?

Mnoge stvari utiču na način na koji donosimo ove odluke, uključujući naš temperament, osećanja i savete drugih ljudi. Ponekad biramo jedno, a ponekad drugo. Ali ako želimo da budemo mirni nakon izbora koje donesemo, potrebno je da shvatimo i prihvatimo da izbor znači gubitak. Ako nema gubitka, nema izbora. Dakle, potrebno je da naučimo da prežalimo izgubljene mogućnosti koje ćemo pravljenjem izbora eliminisati. Ako uspemo u ovome, lakše ćemo praviti izbore i bićemo u miru sa onim što smo izabrali.

Zamislite sledeći scenario: tokom pandemije, mnoge firme su prešle na večernje sastanke. Dok se radilo na daljinu, večernji sastanci su postali zgodni- nisu bili naporni i zahtevali su jednostavno korišćenje aplikacija iz udobnosti doma. Ali nakon povratka u kancelariju, poslovni sastanci u večernjim satima znače dug i naporan dan.

Ima toliko stvari koje vam se mogu dopasti na poslovnim sastancima. Možete uživati u vremenu provedenom sa kolegama. Moguće je i da su vam neki od njih dobri prijatelji. Možda vam je sadržaj sastanaka značajan i volite da budete deo inicijative. Ako odete na sastanak, videćete svoje kolege i možete da pomognete sa poslom i potencijalno novitetima. Ako ne odete na sastanak, možete da se opustite posle posla i odmorite.

Ukoliko napravite izbor da ove godine kažete ne svim večernjim sastancima, pored olakšanja koje osetite, potrebno je da prežalite činjenicu da se trenutno nećete družiti sa kolegama i doprineti inovacijama.

Zašto je potrebno da prežalimo?

Žalost je proces tugovanja koji generalno podrazumeva osećanja nakon smrti. Ali žalost je mnogo više od toga. Ako je prihvatimo kao deo svog svakodnevnog života, možemo funkcionisati efikasnije i srećnije. U tom slučaju, tugovanje znači i suočavanje sa svakim gubitkom, a ne samo gubitkom voljene osobe. Na taj način, proces tugovanja uključuje i proces otpuštanja.

Ovo je drugačije od racionalizacije. Racionalizacija zvuči kao: „Ionako to nisam zaista želeo/la da uradim“ ili „Nikada to nisam ni želeo/la“. Prisećajući se lisice koja je, ne mogavši da dođe do grožđa koje je želela da pojede, rekla sebi: „Ionako je verovatno kiselo“, racionalizaciju možemo definsiati kao pristupanje izboru metodom kiselog grožđa.

Svi mi stalno racionalizujemo. Problem sa tim pristupom odabiru je što, koristeći ga, kažemo da nikada nismo želeli drugu opciju. Iskreno, ovo i nije tačno.

Kada pravimo izbor, uvek postoji deo nas koji je vezan za alternativnu mogućnost. To je ono što izbor i čini izborom. Veliki ili mali, taj deo je tu, i verovatno ćemo morati da napravimo izbor dok još uvek zaista želimo i druge opcije.

Pravo tugovanje zahteva priznanje da smo zaista želeli drugi izbor, ali da svesno odlučujemo da ga ne dobijemo kako bismo dobili nešto drugo. U tome leži moć. To je pravo značenje izbora.

Ovo je, inače, teško izvodljivo. Teško je ostaviti dobre farmerke u prodavnici ili ne iskoristiti priliku za novi posao. Čak i ako ne kupite farmerke zato što želite da sačuvate novac za putovanje, ili ako ne prihvatite priliku za posao jer je vaša porodica trenutno bolje obezbeđena zahvaljujući vašem sadašnjem poslu, deo vas je zaista želeo te mogućnosti, inače ne biste razmišljali o njima.

Dakle, umesto da kažete: „Te farmerke su preskupe“ ili „Prednosti tog posla zaista nisu bile toliko dobre“, pokušajte da kažete sebi: „To su bile odlične farmerke. Hteo/la sam ih. Ali više želim putovanje.” Ili: „To je zaista sjajan posao. Ali odlučio/la sam da dam prednost udobnosti i sreći svoje porodice.”

Proces tugovanja je doživotna praksa

Sve navedeno možete isprobati sledeći put kada bude potrebno da napravite izbor. U nastavku navodimo nekoliko smernica.

Sledeći put kada se suočite sa izborom (prvo pokušajte sa nekim manjim):

  • Opišite sve svoje izbore na papiru. Koje su vam opcije?
  • Razmislite: koju opciju želim više? Da mogu da imam samo jednu, koja bi to bila?
  • Kada napravite izbor, opišite šta gubite. Dozvolite sebi da priznate da je to zaista nešto što ste želeli i od čega svesno odustajete.
  • Dozvolite sebi da imate osećanja zbog odustajanja od ostalih mogućnosti.  Prihvatite da se ta osećanja mogu i zadržati neko vreme.

Ne možemo imati sve u životu. Ali imamo moć da donosimo odluke. Da napravimo izbor. A uz moć izbora dolazi i odgovornost – saznanje da izbor znači i gubitak i da bismo napravili izbor sa kojim ćemo biti u miru, potrebno je da prežalimo ostale mogućnosti.

psihoterapija, psihijatrijski lekovi i psihodijagnostika daju odgovor na pitanje kako da resim problem