Disocijativni poremećaj ličnosti

disocijativni poremećaj ličnosti, poremećaj višestruke ličnosti, više identiteta, depresija
Identiteti između sebe mogu da poriču stanje onog drugog, da budu kritični jedan prema drugome, ili da budu u otvorenom konfliktu.

Šta je disocijativni poremećaj ličnosti?

Disocijativni poremećaj ličnosti, ranije poznatiji pod nazivom Poremećaj višestruke ličnosti, je karakterističan po tome što se identitet jedne osobe ,,deli” na dve ili više veoma različitih ličnosti. Naime, disocijativni poremećaj ličnosti je retko stanje koje podrazumeva da dva ili više veoma različita identiteta koegzistiraju i preuzimaju kontrolu naizmenično u jednoj osobi.

Disocijativni poremećaj ličnosti se zvao Poremećaj višestruke ličnosti do 1994. godine kada je promenjeno ime da bi se bolje razumela sama priroda stanja. Naime, razlog za to je bio da se istakne da se radi o fragmentaciji ili podeli identiteta, a ne o razvijanju različitih ličnosti unutar iste osobe.

Disocijativni poremećaj ličnosti implicira da nije moguće integrisati različite aspekte identiteta i memorije i svesti ih na jednu osobu. Obično, primarni identitet osobe nosi njeno ime i uglavnom je pasivan, zavistan, oseća krivicu i depresivan. Osoba može da iskusi svako od stanja koje je u tom trenutku ,,u kontroli” kao nekoga ko ima svoju istoriju, identitet, sliku o samom sebi. Kada osoba promeni stanje, menja se i ime, godište, nekada čak i pol, vokabular, znanje opšte kulture i dominantne crte ličnosti – često u kontrastu sa primarnim identitetom. Određene situacije ili stresori mogu da budu uzroci tome da različiti identiteti izađu na površinu. Takođe, identiteti između sebe mogu da poriču stanje onog drugog, da budu kritični jedan prema drugome, ili da budu u otvorenom konfliktu.

U nekim kulturama, disocijativni poremećaj ličnosti se povezuje sa tim da je osoba ,,zaposednuta” i samim tim su deo kulturnog i spirituralnog identita naroda. Smatra se da je njihova promena ličnosti zapravo u kontroli duhova i nekih drugih paranormalnih bića. Disocijativni poremećaj ličnosti postaje poremećaj tek onda kada ovakvo stanje nije željeno, izaziva velike smetnje, ili nije deo kulturnog ili spiritualnog identita društva tog pojedinca.

Koji su simptomi disocijativnog poremećaja ličnosti? 

Da bi se osoba dijagnostikovala sa disocijativnim poremećajem ličnosti ona mora da:

  • Ima dve ili više različitih stanja ličnosti, gde svaki od njih ima svoj poseban način viđenja sebe i sveta oko sebe;
  • Se potpuno promeni u ponašanju, svesti, memoriji, percepciji, kogniciji, motoričkom funkcionisanju kada promeni ličnost;
  • Se ne seća svoje lične istorije, uključujući ni ljudi, mesta i događaja koje su povezani sa drugim stanjem i ove rupe u sećanju moraju biti mnogo veće nego samo obična zaboravnost;
  • Imaju značajan problem u društvenim, poslovnim i ostalim sferama života zbog svog poremećaja.

Različite ličnosti mogu da izađu na površinu u različitim situacijima. Menjanje iz jednog identita u drugi je često podstaknuto psiho-socijalnom stresu. Promena ličnosti je veoma vidljiva ljudima oko osobe koja pati od disocijativnog poremećaja ličnosti.

Osobe koje pate od disocijativnog poremećaja ličnosti neretko opisuju osećaj kao da su postali depersonalizovani posmatrači sopstvenog govora i ponašanja. Neki kažu da čuju glasove, neki da imaju tok misli ili da osete jake emocije nad kojima uopšte nemaju kontrolu.

Više od 70% ljudi koji boluju od disocijativnog poremećaja ličnosti pokuša samoubistvo barem jednom u životu, dok je samopovređivanje normalno za ovaj tip poremećaja. Lečenje je ključno da bi se sprečila stopa pokušaja samoubistava kod osoba sa disocijativnim poremećajem ličnosti i da bi one živele kvalitetnijim životom.

Zašto se javlja disocijativni poremećaj ličnosti? 

Nije u potpunosti poznato zašto se javlja ovaj poremećaj javlja, ali često osobe koje ga imaju kažu da su u detinjstvu iskusile ozbiljno fizičko i/ili seksualno zlostavljanje. Ovaj poremećaj se može manifestovati u bilo kom dobu. Osobe koje imaju disocijativni poremećaj ličnosti mogu takođe da pate i od post-traumatskog stresnog poremećaja i da imaju noćne more, flešbekove i slično. Nekoliko studija je pokazalo da ako u užoj ili široj porodici postoji neko sa disocijativnim poremećajem ličnosti, velika je verovatnoća da se on prenese na nekog drugog člana.

Kako se leči disocijativni poremećaj ličnosti? 

Primarmi cilj kada je u pitanju lečenje discoijativnog poremećaja ličnosti je dugoročna psihoterapija da bi se sve različite ličnosti svele i integrisale u jednu. Iako nema konkretno lekova koji mogu da izleče ovaj poremećaj, neretko se prepisuju antidepresivi, lekovi protiv anksioznosti, ili lekovi za smirenje da bi se kontrolisali simptomi koji prate disocijativni poremećaj ličnosti. Sa dobrim planom lečenja, mnoge osobe koji imaju disocijativni poremećaj ličnosti mogu da iskuse značajno poboljšanje u funkcionisanju i značajno poboljšanje kvaliteta života.