Grupna psihoterapija

Grupna psihoterapija pruža psihoterapijski tretman u formi gde obično postoji jedan terapeut i šest do dvanaest učesnika sa sličnim problemima. Ponekad terapeut može preporučiti grupnu terapiju pre nego individualnu psihoterapiju, iz raznih razloga. Jedan od razloga može biti da je grupni format bolje prilagođen za osobu ili brige sa kojima se ona nosi, ili da specifična vrsta tretmana ima u sebi komponentu grupne terapija (kao što je slučaj sa dijalektičkom bihejvioralnom terapijom).

Ljudi u grupnoj terapiji stiču poboljšanje ne samo putem intervencije terapeuta, već i kroz posmatranje drugih u grupi i primanje povratnih informacije od članova grupe. Dok grupni format, ne obezbeđuje pažnju jedan-na-jedan koju imaju pojedini formati, on poseduje nekoliko prednosti.

Slično porodičnoj terapiji, grupna terapija je stil koji može iskoristiti bilo koju od psihoterapijskih škola. U prednosti grupne terapije spadaju:

  • Povećanje povratnih informacija

Grupna terapija može da obezbedi povratne informacije pacijenta od strane drugih ljudi. Dobijanje različitih perspektiva često pomaže u promovisanju  unutrašnjeg rasta i promene.

  • Modeliranje

Videvši kako drugi rukuju sa sličnim problemima, pacijent može brzo dodati nove metode preživljavanja njegovom ponašanju. Ovo je korisno u tome što može dati pacijentu različite perspektive i poglede o tome šta i kako izgleda, kako funkcioniše i kada.

Primer: Marija sluša Jelenu koja govori o tome kako je to što je rekla svom suprugu, da je povredio njena osećanja, produktivnije nego jednostavno se ljuti na njega i ne govori. Dok ovo sluša, Marija razmišlja o tome kako bi mogla da pokuša tu istu strategiju sa svojim mužem. Ona tada dobija priliku da isproba ovaj novi vid ponašanja, vežbajući sa muškarcima iz grupe.

  • Jeftinija cena

Lečenjem nekoliko pacijenata istovremeno, terapeut može da smanji uobičajene takse. U većini slučajeva, troškovi grupne terapije su oko jedna trećine od troškova individualne terapije.

  • Unapređenje socijalnih veština

Sa obzirom na to kolika je naša svakodnevna interakcija sa drugim ljudima, mnogi ljudi nauče da unaprede svoje socijalne veštine u grupnoj terapiji (iako takva problematika ne može biti fokus grupe). Vođa grupe, terapeut, često pomaže ljudima da nauče da jasnije i efikasnije komuniciraju jedni sa drugima u okviru grupe. Ovo neminovno dovodi do toga da ljudi uče nove društvene veštine, koje mogu generalizovati i primeniti u svim svojim odnosima sa drugima.

Za razliku od pojedinačnih terapijskih seansi, grupna terapija nudi učesnicima priliku da sarađuju sa drugima sa sličnim problemima na sigurnom, u zaštićenim uslovima. Učesnici mogu da isprobaju nove oblike ponašanja, igranje uloga, i da komuniciraju sa drugima ne samo da bi primili vredne povratne informacije, već i putem pružanja povratnih informacija drugima.

Mnogi ljudi, koji nikada ranije nisu bili u grupnoj terapiji su uplašeni samom idejom. Deljenje intimnih informacija i detalja o svom ili nečijem životu (i problemima) može biti dovoljan izazov da se opredele za individualnu terapiju.  Uraditi isto to sa šest stranaca može izgledati kao preteško, preplavljujuće. Iz tog razloga, za većinu ljudi grupna terapija obično nije prva opcija lečenja koja im se predloži.

Mnogi ljudi koja se oprobaju u grupnoj terapiji se osečaju udobno i postanu upoznati sa procesom u kratkom vremenskom periodu (u roku od nekoliko nedelja). Postoje lekari i istraživači koji takođe tvrde da proces grupne psihoterapije proizvodi snažnije i trajnije rezultate za mnoge ljude, u odnosu na individualnu psihoterapiju.

Kako članovi grupe počinju da se osećaju udobnije (prijatnije), moći će da slobodnije govore. Psihološka sigurnost u grupi omogućava izražavanje onih osećanja, koja su često teška da se izraze van grupe. Počećete da tražite pomoć kad vam je potrebna. Bićete ohrabreni da kažete ljudima šta očekujete od njih.

U grupi će vam verovatno najviše pomoći i zadovoljiti vas ako govorite o svojim osećanjima. Važno je imati na umu da ste vi taj koji određuje koliko ćete otkriti u grupi. Nećete biti prisiljeni da kažete najdublje i najintimnije misli.

Grupe sa više od 12 učesnika treba izbegavati, jer postaje sve teže za ljude da postignu dovoljno vremena da učine proces grupnog rada podjednako efikasnim, kao što je to slučaj sa manjim grupama.